HAJON, Viktor, komunistički aktivist, novinar i sportaš (Dubrovnik, 30. V. 1916 – Zagreb, 27. IV. 1982). Sin Bernarda i Irme rođ. Engel. Pohađao je gimnaziju u Dubrovniku i studirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je igrač vaterpolo kluba »Jug«, s kojim je osvojio prvenstva Kraljevine Jugoslavije 1937. i 1940. Također je bio član reprezentacije Kraljevine Jugoslavije. U Dubrovniku se uključio u radnički pokret, a prije II. svj. rata postao je član KPJ. God. 1941. bio je izabran, kao jedini Židov, u Mjesni komitet SKH Dubrovnik. Iste se god. priključio partizanima. Sudjelovao je u oslobađanju instruktora Pokrajinskoga komiteta KPH Grubišića iz zatvorske bolnice u Dubrovniku 1942. U studenom 1942. tal. snage internirale su ga u logor u Kuparima, a u lipnju 1943. u Kampor na Rabu. U Kuparima je bio sekretar partijske organizacije logoraša, a u Kamporu je radio na povezivanju partijskoga rada u židovskom i slov. dijelu logora. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se Židovskom rapskom bataljonu, a potom ostalim partizanskim jedinicama. Po evakuaciji rapskih logoraša postavljen je za sekretara Komiteta KPH pri Komandi mjesta Senj, a potom i u Krku, Lošinju, Rijeci i Puli. Poslije je radio u Oblasnom komitetu KPH za Istru i Hrvatsko primorje. Nakon II. svj. rata radio je u Direkciji za tekstilnu industriju NR Hrvatske. God. 1951–54. bio je urednik privredne rubrike u Vjesniku. Poslije je u različitim poduzećima obavljao vodeće dužnosti; bio je predstavnik poduzeća »Astra« u Berlinu i Milanu. Istaknuo se i kao sportski djelatnik te je 1951. bio predsj. Plivačkoga saveza Hrvatske. Odlikovan je nizom odličja, među ostalima Ordenom rada i Ordenom bratstva i jedinstva. S Mirom rođ. Hofman otac je Maje, slikarice (Zagreb, 25. V. 1948). – Viktorova sestra Elvira, revolucionarka (Dubrovnik, 1923 – ?). Poč. studenoga 1942. bila je internirana u logor u Kuparima, a od lipnja 1943. u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima djelujući kao bolničarka u Slovenskom bataljonu i drugim slov. partizanskim jedinicama. – Viktorov brat Majer (Majo), revolucionar (?Dubrovnik, 1921 – Rijeka, 1945). Pod utjecajem starijega brata pred II. svj. rat učlanio se u KPJ. Poč. studenoga 1942. bio je interniran u logor u Kuparima, a od lipnja 1943. u Kamporu na Rabu. Bio je član logorskoga komiteta KPJ, zadužen za rad s omladinom. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio borac u jedinicama 7. banijske divizije. Stekao je čin kapetana. Stradao je u prometnoj nesreći. – Otac Bernard, obrtnik (Sarajevo, 1880 – Zagreb, o. 1960). U međuratnom razdoblju u prizemlju hotela »De la Ville« na Gundulićevoj poljani u Dubrovniku imao je krojačku radnju s petnaestak zaposlenih. Umro je u Domu »Lavoslav Schwarz« u Zagrebu.
IZV.: Podaci o ulazniku S. Goldstein i M. Ferera.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Kobali: Hajon, Viktor. Vjesnikov leksikon 1940–1990. Zagreb 1990. – P. Požar: Hajon Viktor. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.