SIEBENSCHEIN, Josip, inženjer i žid. aktivist (Hranice, Češka, 24. XII. 1836 – Zagreb, 15. I. 1908). U braku s Herminom rođ. Singer (?, 1845 – Zagreb, 21. X. 1910), otac je Roberta. Nižu i srednju školu završio je u samostanu pijarista u Lipiku, a 1851. upisao je Visoku tehničku školu u Beču, koju je završio 1857. God. 1856. uvršten je u carski-kraljevski ženijski (tehnički) korpus te je sudjelovao u ratu za tal. neovisnost 1859. Iste je god. stupio u službu društva Južne željeznice, a 1860. premješten je u Zagreb radi izgradnje pruge Zagreb–Sisak. Za vrijeme gradnje istupio iz službe te kao poduzetnik sudjelovao u gradnji pruga Zagreb–Karlovac, Nagykanizsa–Sopron, Vilány–Osijek, Žakanj–Dombovár, a kao gl. inženjer u gradnji pruge Zenica–Sarajevo. Gradio je i ceste u Slavoniji, veliki elevator u Rijeci, domobransku vojarnu u Osijeku i željezničku strojarsku radionicu u Zagrebu. Kao stručnjak za komunalno-financijske i prometno-tehničke poslove imenovan je 1880, nakon velikoga potresa u Zagrebu, predsjednikom Tehničko-egzekutivnoga odbora. Bio je član mnogih upravnih odbora industrijskih i novčanih zavoda te suosnivač i član Ravnateljstva Društvene osnove Zagrebačke dioničke tvornice papira 1893. Od 1874. do smrti bio je zagrebački gradski zastupnik. Odlikovan je odličjem viteza reda Franje Josipa I. Kao član ŽOZ izgradio je mikve u kući općine u Petrinjskoj ul., 1864. postao je član Predsjedništva, a 1873–81. i 1891–1908 (s prekidom radi gradnje željezničke pruge u Potkarpatskoj Rusiji) bio je predsjednik ŽOZ. Također je bio osnivač i prvi predsjednik Građevnoga odbora ŽOZ (1865–67) sa zadatkom izgradnje sinagoge. Kao tajnik delegacije izraelitskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji uručio je 1869. caru, prigodom njegova posjeta Zagrebu, zahtjev za emancipaciju Židova. Protivio se osnivanju Saveza bogoštovnih općina u Hrvatskoj, jer je želio očuvati autonomiju svake žid. općine prema vanjskom svijetu, a protivio se i održavanju cionističkih aktivnosti (kojima je u to vrijeme centar bio Osijek). Njegovom su se zaslugom zagrebački Židovi brže integrirali u zagrebačku sredinu. Posljednji istup u svojstvu predsjednika ŽOZ bio je u svibnju 1906, neposredno prije saborskih izbora, kad je sa sinom Robertom pozvao članstvo općine da glasa za opoziciju, iako se do tada Židovi uglavnom ili nisu bavili politikom ili su podržavali stranku na vlasti. Na tim je izborima pobijedila Hrvatsko-srpska koalicija. Općina je iste god. izdala i prigodnu spomenicu povodom njegova 70. rođendana, a S. je tada osnovao i zakladu za stipendiranje zagrebačkih (i hrvatskih) Židova koji su pohađali tehničke visoke škole i građevinske obrtne škole. Dugotrajno obnašanje funkcije predsjednika ŽOZ njega i sina pridonijelo je stabilnosti zagrebačke židovske zajednice. – Sin Robert, pravnik, gospodarstvenik i žid. aktivist (Zagreb, 3. VII. 1864 – Zagreb, 17. III. 1938). Po završetku studija prava, položio je odvjetničku zakletvu 8. IV. 1891. te bio član i predsjednik zagrebačkoga Odvjetničkog odbora, a 1929–33. predsjednik Disciplinskoga vijeća Advokatske komore u Zagrebu. Također je bio sudac Stola sedmorice. 1930-ih imao je kancelariju na Preradovićevu trgu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji predsjednik HGZ, potpredsjednik Prve hrvatske štedionice, istaknuti gradski vijećnik (sudjelovao je u izaslanstvu grada na pogrebu Josipu Jurju Strossmayeru), a 1913–14. bio je član društva za potporu siromašnih učenika I. klasične gimnazije u Zagrebu. U međuratnom razdoblju i dalje je vodio odvjetnički ured, uz što je bio upravitelj i suvlasnik Prve hrvatske štedionice i Zagrebačke ledare u Zagrebu. Bio je predsjednik ŽOZ 1912–20. te jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ 1915, član Privremenoga glavnog odbora SJVOJ, a poslije i jedan od četiriju potpredsjednika. Iako je bio istaknuti član građanski orijentirane i umjerene Hrvatske zajednice, na lokalnim izborima 1920. porazili su ga kandidati zasebne žid. liste. U 1920-ima bio je aktivan u Društvu asimilanata »Narodni rad«. Odgojen je u liberalnom duhu, u kulturnim, socijalnim i ekonomskim nastojanjima generacije Židova kojoj je temeljna želja bila integracija u društvo u kojem žive, zbog čega je krajem mandata došao u sukob s pripadnicima cionističkoga smjera. – Sa suprugom Emom rođ. Munk, keramičarkom i kiparicom (Zagreb, 28. XI. 1869 – Zagreb, 1960) otac je muzikologa i skladatelja → D. Plamenca. Slikarstvo je studirala u Pragu, Beču i Parizu te učila modeliranje kod Roberta Frangeša Mihanovića. Izradila je Freudenreichovo poprsje u HNK.
IZV.: DAZ, Zapisnici sjednica Gradskoga vijeća, 1919–1939. – DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 202. – DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1913–1914, 99–101.
LIT.: Sedamdesetgodišnjica Josipa Siebenscheina. Židovska smotra, 1(1906–1907) 2. – Spomenica Sedamdeset-godišnjica Josipa Siebenscheina predsjednika Bog. Izr. Općine u Zagrebu, 24. prosinca 1906. Složio Prof. Dr. Gavro Schwarz. Zagreb 1906. – (Nekrolog). Vijesti Hrvatskog društva inžinira i arhitekta, 1908, 2. – L. Šik: Zagrebački gradski izvori i zagrebački Židovi. Židovska smotra, 5(1910) 4. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – L. Šik: Sedam generacija zagrebačke jevrejske porodice. Židov, 18(1934) 6. – Isti: Iz Siebenscheinove porodične kronike. Ibid., 22(1938) 12. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do pedesetih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu 1907.–1997. Zagreb 2002.