HAIMAN, Fanika, pjevačica i glumica (Božjakovina, 27. VII. 1871 – Zagreb, 10. IV. 1930). Pjevanje je učila u Ide Wimberger u glazb. školi HGZ, gdje je diplomirala 1889, potom se usavršavala u Beču. God. 1897. postala je članica zagrebačkoga kazališta u kojemu je nastupala do kraja života. Debitirala je 1897. ulogom Filipjevne u operi Evgenij Onjegin (Petar Iljič Čajkovski), zatim pjevala manje mezzosopranske i altovske uloge u operama i operetama te glumila u komedijama, salonskim igrama, lakrdijama. Nastupala je u doba izgrađivanja repertoara HNK pa je mnoge uloge, osobito pjevačke, ostvarila na prvim zagrebačkim izvedbama među kojima su zapažene Liverotto u operi Lucrezia Borgia (Gaetano Donizetti), jedna od Walküra u istoimenom Wagnerovu djelu, Droll u Oberonu (Carl Maria von Weber), Mistress Bentson u Lakmé (Léo Delibes), Krčmarica u Borisu Godunovu (Modest Petrovič Musorgski), Alvarez u komičnoj operi Giroflé-Girofla (Charles Lecocq), Klotilda u Malom divljanu (Ivan Zajc). U operetnom repertoaru bila je prva zagrebačka Mirabella u Barunu ciganinu (Josef Strauss ml.), Rose u Lijepoj Lurette (Jacques Offenbach), Jadviga u Poljačkoj krvi (Oskar Nedbal), Julča u Ciganskoj ljubavi i Staza u Grofu Luxemburgu (obje Franz Lehár), Ema u Adieu Mimi (Ralph Benatzky), Kudenstein u Grofici Marici i Anhilte u Kneginji čardaša (Imre Kálmán), Betulija u Umjetničkoj žici (Edmund Eysler), Miss Thompson u Princezi dolara (Leo Fall), Kornelija u Barunu Trenku i Sarabul u Bosonogoj plesačici (obje Srećko Albini), Vilim u Momcima na brod (Ivan Zajc), Eveline u Maloj Floramye (Ivo Tijardović). U komediografskom repertoaru igrala je najrazličitije uloge počev od Seljakinje u Molièreovu Gospodinu de Pourceaugnacu, Phtatateete u Cezaru i Kleopatri te Emmy u Liječniku u dilemi (obje Bernard Shaw), Barbare u Gričkoj vještici (Marija Jurić-Zagorka) i Želazne u Panni Maliczewskoj (Gabriela Zapolska) do nezaboravne Miss Prism u Glavno je da se zove Ernest (Oscar Wilde). God. 1922. proslavila je 25. obljetnicu umjetničkog rada ulogom Amerikanke Lizzi u komediji Muž na lutriju (Rida Johnson-Young), a posljednji put nastupila je na sceni 7. IV. 1930. kao Corinne u opereti Pobjednica oceana (→ Ž. Hirschler). Iako je tijekom karijere tumačila epizodne uloge po temeljitosti i predanosti radu svrstana je među stupove repertoara HNK. Svaku pa i najmanju ulogu razradila je u tančine, s urođenim darom za karakterizaciju likova. Varirajući intonaciju glasa, mimiku i geste »stvorila je čitavu galeriju originalnih tipova« (Slavko Batušić) i stekla golemu popularnost. Bila je cionistički orijentirana te vrlo aktivna u žid. društvima.
LIT.: Židov, 16(1931). – K. Kovačević: Haiman, Fanika.Muzička enciklopedija, 2. Zagreb 1974. – I. Ajanović-Malinar: Haiman, Fanika. Hrvatski biografski leksikon 5, Zagreb 2002.