SEVER, Miroslav (Schwarz), pravnik i gospodarstvenik (Barcs, Mađarska, 17. I. 1891 – ?). Sin Josipa i Berte. Rođen kao Schwarz, promijenio je prezime 1917. ili 1920, a 1938. prešao je na katoličanstvo. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima, a doktorat prava stekao je 1914. u Zagrebu. Za I. svj. rata mobiliziran je u austroug. vojsku na srpskoj bojišnici te je odlikovan »Signum laudis« s mačevima. Po završetku rata prijavio se u državnu službu te je imenovan sudskim pristavom, no 1919. napušta službu i počinje raditi u banci. God. 1925. postaje upravitelj dnevnika Der Morgen (poslije Morgenblatt), 1928. glavni urednik Tekstilnoga vjesnika i Drogerijskoga i parfimerijskog vjesnika te preuzima izdavanje kataloga Zagrebačkoga zbora. Također je bio dioničar vrtlarije »Jankomir« i poduzeća za uvoz »Merkator« d. d., koje je sirovinom opskrbljivalo hrv. tekstilne tvornice. S ocem je 1930. osnovao tvornicu konca »Unitas« u Zagrebu. Od 1927. bio je rastavljen od supruge Berte, s kojom je imao kćer Evu Sever (Zagreb, 1923), koja je živjela u Londonu s majkom, ondje drugi put udanom. Po uspostavi NDH bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali dopisom Ministarstva unutrašnjih poslova od 27. V. 1941. oslobođen njegova nošenja. Zatražio je arijska prava pozivajući se na svoju ulogu u osvajanju vojarne u Osijeku 11. IV. 1941. u ime netom proglašene NDH, ali je u srpnju 1941. molba odbijena. Oduzeta mu je sva imovina uz obrazloženje da će se prema njemu postupiti kao prema ostalim Židovima te je morao vratiti prezime Schwarz. Uz pomoć njem. i tal. snaga uspio je napustiti Zagreb i prebjeći u Italiju. Daljnja sudbina nepoznata. – Brat Emil, gospodarstvenik (?Berestelup, Mađarska, 15. III. 1889 – Ženeva, Švicarska, 24. IX. 1943). U nepoznato doba promijenio je prezime Schwarz u Sever. Sa suprugom Gizom rođ. Korvin otac je Mary ud. Cabarillas; djed Glorije. U 1930-ima bio je upravitelj drvne industrije »Croatia« d. d. u Zagrebu i »Jugovoza«, prve jugoslavenske posudionice lokomotiva i vagona. Također je bio počasni konzul Čilea u Zagrebu. S obitelji je 1938. prešao na katoličanstvo. Po uspostavi NDH oduzeta mu je imovina, a u vilu na Tuškancu uselio se Ante Pavelić. Uz pomoć tal. i njem. snaga uspio je napustiti Zagreb i odseliti u Švicarsku – Brat Ivan, vrtlarski stručnjak (Vinkovci, 15. VI. 1896 – ?). Zavičajnost je stekao u Zagrebu. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu u austroug. vojsci na srpskoj bojišnici te dobio tri odlikovanja za hrabrost. God. 1919. promijenio je prezime Schwarz u Sever. Iste je god. u Moravskoj završio vrtlarsku školu, a 1922. osnovao je prvo veliko vrtlarstvo u Zagrebu i u Hrvatskoj (vrtlarija »Jankomir«), gdje je odgojio brojne vrtlare i uredio veliki park u Zagrebačkom zboru. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava i zamolio oslobođenje od nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. Državno ravnateljstvo za ponovu podržavilo je »cvjetarnu Jankomir« i 23. X. 1941. prodalo G. Ž. iz Stenjevca. Iselio u Izrael.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27078, 27536. – KŽZ. – Podaci o ulazniku N. Budak. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Jevrejska tribuna, 18(1938) 45. – Židov, 22(1938) 40. – M. Ristović: U potrazi za utočištem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od Holokausta 1941–45. Beograd 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.