HAHN, Željko, liječnik (Vukovar, 19. I. 1876 – Zagreb, 21. I. 1941). S Kamilom rođ. Löwy otac je → Viktora i Stjepana. Gimnaziju je pohađao u Novom Sadu, a studij medicine završio je 1900. u Beču. Od 1901. radio u Budimpešti kao bolnički liječnik i liječnik Okružne blagajne za osiguranje radnika. God. 1910. postaje gl. liječnik Okružne blagajne, a 1913. njegovom je zaslugom u Budimpešti izgrađena moderno uređena bolnica radničkoga osiguranja. Na tom je mjestu ostao do 1919 (osim za I. svj. rata kad je bio voj. liječnik). Potom je praktični liječnik u Somboru i od 1921. liječnički referent Zemaljske blagajne za osiguranje radnika u Bačkoj, Banatu i Baranji. God. 1922. dolazi u Zagreb za načelnika te od 1927. direktora Zdravstvenog odjeljenja Središnjega ureda za osiguranje radnika. Na toj dužnosti ostao je do umirovljenja potkraj 1936. – Cijeli svoj radni vijek bavio se organizacijom socijalnoga osiguranja prema modernim zasadama medicinske znanosti i zdravstvene službe. Organizirao je plansku borbu protiv profesionalnih bolesti i nezgoda pri radu, te je u svoje doba bio jedini stručnjak na tom području. Pri Središnjem uredu za osiguranje radnika osnovao je 1934. stalnu izložbu higijene rada, 1935. prvu našu ambulantu za suzbijanje obrtnih (tj. profesionalnih) bolesti, a na njegovim je zasadama 1937. osnovan posebni Odsjek za higijenu rada i obrtne bolesti. Vodio je organiziranu borbu protiv tuberkuloze te osnovao stanicu socijalne skrbi za rekonvalescentne tuberkulozne radnike, a 1927. osnovao je i sanatorij za liječenje tuberkuloze u Klenovniku te modernizirao lječilište Brestovac kraj Zagreba, kojemu je 1925–36. bio administrativni ravnatelj. Njegovom je zaslugom u tadašnjoj Jugoslaviji podignut niz zdravstvenih ustanova radničkog osiguranja: lječilišta, oporavilišta, vrtića, kupališta, ambulanti i stacionara, stanica za rehabilitaciju, ambulanti za fizikalnu terapiju. Od 1932. bio je član Stalnoga odbora stručnjaka pri Međunarodnom birou rada Lige naroda u Ženevi. Bio je aktivist ŽOZ te pročelnik njezina Socijalnog odbora 1930-ih. Radove s područja svojega djelovanja objavljivao je u časopisima Die Heilkunde (1907), Liječnički vjesnik (1925–27, 1929–30), Radnička zaštita (1925–38), Lekar (1927), Socijalna misao (1928–30), Privatni namještenik (1930), Ujedinjeni sindikati (1930), Radnički glasnik (1931, 1933, 1935–36), Ars therapeutica (1934), Sigurnost u rudnicima (1934), Zdravniški vestnik (1934), Delo proti tuberkulozi(1935), Grafički almanah (1935–36), Deutsche Zeitschrift für öffentliche Versicherung und Volkswohlfahrt 1936), Vojno-sanitetski glasnik (1936). Surađivao je i u Jugoslovenskom socijalnom almanahu (Zagreb–Beograd–Ljubljana 1930). – Sin Stjepan, inženjer (Budimpešta, 1907 – Zagreb, 20. III. 1991). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj »munjare« u Zagrebu, a nakon II. svj. rata voditelj Instituta za produktivnost rada. Od 1962. djelovao je kao profesor u Subotici.
DJELA: Betriebsunfall und Berufskrankheit. Düsseldorf 1912. – L’assurance sociale ouvrière dans le Royaume des Serbes, Croates et Slovènes. National Health Insurance in the Kingdom of the Serbs, Croats and Slovenes. Die Sozialversicherung im Königreiche der Serben, Kroaten und Slovenen (suautor M. Glaser). Zagreb 1925. – Bolovanje i pomor našega radništva s naročitim obzirom na tuberkulozu. Zdravstvena služba i zdravstvene ustanove Središnjeg ureda za osiguranje radnika. Zagreb 1928. – Naučna organizacija rada po Tayloru i socijalna medicina. Zagreb 1931. – Nemocenská statistika a její význam pro léčebnou a preventivní péči v sociálním pojištění. Praha 1938.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Židov, 21(1936) 4. – Hahn Željko. Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd 1970. – V. Dugački: Hahn, Željko. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.