SCHWARZ, Ivo (Ivor), pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 24. X. 1912 – San Francisco, SAD, 3. VI. 1989). Sin Adolfa i Marije, suprug Flore rođ. Kajon. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1940. te djelovao kao odvjetnički perovođa. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, potom prebjegao u Split te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac u jedinicama 7. banijske divizije. Odande je sa suprugom i majkom s partizanskim zbjegom prebačen na Vis i potom u tal. Bari, te konačno u brit. izbjeglički logor u Santa Croce. Radio je za United Nations Relief and Rehabilitation Administration (UNRRA) i na smještaju bivših logoraša iz Njemačke. Po oslobođenju Rima radio je u organizacijama Hebrew Immigrant Aid Society (HIAS) i JOINT na zbrinjavanju osoba pristiglih iz logora Auschwitz i drugih njem. logora. Od 1946. sa suprugom je dvije godine živio u Kaliforniji, potom je u Parizu bio ravnatelj HIAS i kraće vrijeme JOINT. Zaslužan je za migraciju i smještaj brojnih Židova, koji su iz Tunisa, Maroka, SSSR, Rumunjske i drugih država preko Pariza odlazili u Izrael, SAD i Kanadu, za što je dobio posebno priznanje veleposlanstva SAD u Parizu. Prijateljevao je s vodećim izraelskim političarima. Sa suprugom je bio strastveni sakupljač etruščanske umjetnosti te su Arheološkom muzeju u Jeruzalemu poklonili zbirku od 250 izvanredno očuvanih primjeraka, posvećenu uspomeni na zagrebačke Židove stradale u Holokaustu.
IZV.: KŽZ.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8.