SCHWARZ, Gavro (Schwarcz; Gábor, Gabriel), rabin (Nádudvar, Mađarska, 13. XII. 1872 – Zagreb, 7. II. 1942). Sin rabina Mojsija. Sa suprugom Fridom otac je Ive, Pavla i → Gustava Gavrina. God. 1873. s obitelji se preselio u Dardu, a odatle 1879. u Požegu, gdje je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Za rabina se školovao u Budimpešti (1886–91) i Beču, gdje je 1897. položio rabinski ispit. Uz to je u Beču studirao filozofiju i teologiju, doktoriravši 1896. tezom o sirijskim prevoditeljima Knjige Jeremijine (A Peschitó szir fordítas Jeremiás Könyvére). Od 1893. u karlovačkoj ŽO držao je propovijedi na hrv. jeziku u vrijeme velikih blagdana, a 1896. imenovan je za rabina u Karlovcu. Početkom 1901. dolazi u Zagreb, gdje je do umirovljenja 1926. predavao žid. vjeronauk na svim zagrebačkim srednjim školama (u tom trenutku bio je jedini namješteni profesor za žid. vjeronauk u Hrvatskoj). Uz to je od 1901. bio učitelj Talmud–Tore. God. 1906. postao je zamjenik nadrabina → H. H. Jacobija, 1918. nadrabinov koadjutor, 1923. rabin, a nadrabin 1926. Aktivno je sudjelovao u socijalno-humanitarnom radu ŽOZ kao pročelnik (1919–30) i član kuratorija (1931–40) Doma »Lavoslav Schwarz« te član odbora Schillingerove zaklade za gradnju sirotišta; posebno se angažirao u godišnjim akcijama sakupljanja dobrovoljnih priloga te se opirao inicijativi da dom postane nežid. institucija. Također se angažirao i oko neuspjeloga projekta gradnje Židovske bolnice u Zagrebu. Njegovim je zauzimanjem osnovano u Karlovcu 1900. Izraelitsko gospojinsko društvo te u Zagrebu Hrvatsko izraelitsko literarno društvo (1904–14). Do sredine 1920-ih bio je u opoziciji prema cionističkim inicijativama u ŽOZ, poslije sve jasnije pristaje uz cionizam te sredinom 1930-ih pozitivno ocjenjuje dosege cionističkoga pokreta. God. 1939, u ime jugoslavenskih rabina, na rabinskom kongresu otvoreno se zauzimao za obnovu »Erec Jisraela«, odnosno države Židova u Palestini. God. 1929. odlikovan je Ordenom sv. Save III. reda. Po uspostavi NDH bio je uhićen sa suprugom i drugim uglednicima žid. zajednice i općinskim službenicima, ali su svi nakon preslušavanja bili ubrzo pušteni na slobodu. Potom je preuzeo vođenje dijela administrativnih poslova u ŽOZ sve do smrti. Umro je od posljedica bolesti i pokopan na Mirogoju. Bavio se pretežito religijom, povijesti Židova te povijesti zagrebačkih Židova a radove je objavljivao u periodicima Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva (1901–03, 1908. i 1914), Agramer Zeitung (1901. i 1903), Glasnik županije požeške (1901),Vijenac (1903), Pobratim (1905–06), Židovska smotra (1908), Nastavni vjesnik (1910–11. i 1912–13), Narodne novine (1915), Židov (1917–18, 1928–29, 1930. i 1940), Jevrejski almanah (1925), Hanoar (1927–28), Jevrejskom glasu (1930), Glasnik Saveza jevrejskih veroispovednih opština (1933), Narodna zaštita (1934), Jevrejski narodni kalendar (1935–36) i Omanut (1940–41). – Sin Ivo Schwarz (Gavrin), pravnik i žid. aktivist (Karlovac, 20. XII. 1899 – logor Krapje, 1941). Sa suprugom → Mirom Gavrin otac je Davora i → Branka Gavrina. U nepoznato vrijeme promijenio je prezime u Gavrin. God. 1916. izabran je za prvoga predsjednika udruženja zagrebačkih žid. srednjoškolaca »Literarni sastanci«, u kojem su jak utjecaj imali cionisti. Doktorirao je temeljem rigoroza 1923. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju imao odvjetnički ured. Po uspostavi NDH, poč. svibnja 1941, bio je uhićen te deportiran u logor Krapje (Jasenovac I). Prema jednim izvorima stradao je 1941, a prema drugima poč. 1942, kad ga je ubio stražar jer se usudio prigovoriti nekoj naredbi. Dana 27. XI. 1941. njegova supruga zatražila je za supruga, sebe i djecu priznavanje arijskih prava, a u siječnju 1942. podnijela je molbu da ga se pusti iz logora. – Gavrin otac Mojsije, rabin i vjeroučitelj (Nádudvar, Mađarska, 1845 – Požega, 4. II. 1903). God. 1873. s obitelji se doselio u Dardu, a odatle 1879. u Požegu, gdje je do smrti služio kao rabin požeške ŽO te kao vjeroučitelj učenicima žid. vjeroispovijesti u Višoj djevojačkoj školi.
DJELA: Povijest Židova od babilonskog sužanjstva do današnjeg dana. Karlovac 1897. – Izraelički molitvenik. Zagreb 1902. – Židovi u rimskom svijetu. Zagreb 1915. – Obredi izraelske vjere. Zagreb, 1916, 19242. – Molitve zadušnice. Zagreb 1922. – Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28871. – HDA, ZKRZ GUZ, kut. 15, 3807–3808, 3817. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Židov, 1(1917) 5; 4(1920) 4/5; 10(1926) 6; 15(1931) 5, br. 41; 19(1935) 41; 20(1936) 39. – V. Deželić: Schwarz, Gavro. Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925. Zagreb 1925. – Narodne novine, 95(1929), 18. II. – I. Andrović: Canticum canticorum. Split 19322. – J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah, 1955–1956. – Spomenica povodom 50-godišnjice Doma staraca Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije (Zaklade Lavoslava Švarca) u Zagrebu 1910–1960. Beograd–Zagreb 1960. – N. Nikolić: Jasenovački logor smrti. Sarajevo 1975. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Schwarz, Gavro. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – D. Detoni-Dujmić: Schwarz (Schwarcz), Gavro (Gábor). Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, 54. Wien 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – D. Župan: Dobre kućanice. Obrazovanje djevojaka u Slavoniji tijekom druge polovice 19. stoljeća. Scrinia slavonica, 9(2009). – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.