SCHWARZ, Aleksandar, liječnik i žid. aktivist (Osijek, 9. X. 1910 – Ljubljana, 1987). Sin Ignjatov. Po ocu je zavičajnost stekao u Osijeku. Diplomirao je 1936. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Beču. Od 1937. član je Liječničke komore u Zagrebu gdje je specijalizirao oftalmologiju i radio kao volonter u Klinici za očne bolesti. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te je zajedno s obitelji upisan u Kartoteku židovskog znaka, ali znak nije preuzeo. Po nalogu ministra zdravstva NDH Ivana Petrića s grupom žid. liječnika poslan u BiH radi suzbijanja endemskoga sifilisa. Radio je u Bosanskom Petrovcu, potom u Tuzli. S obitelji se u listopadu 1943. priključio partizanima, prvo kao referent saniteta u jedinicama 2. krajiške brigade, 1. vojvođanske brigade i 20. brigade, a potom kao upravitelj bolnice 27. divizije. Za boravka u partizanima prebolio je tifus, dok mu je obitelj stradala u jednoj od protupartizanskih akcija SS Handžar divizije. Nakon završetka rata nastavio je karijeru kao djelatno vojno lice, najprije kao načelnik Očnoga odjeljenja u Vojnoj bolnici u Sarajevu, a zatim na istoj dužnosti u Ljubljani. God. 1957. umirovljen je u činu sanitetskog majora, ali je nastavio raditi sve do kasnih 1970-ih. Bio je predsj. ŽO u Ljubljani te potpredsjednik SJVOJ u nekoliko mandata. Intenzivno se angažirao u radu žid. zajednice u Sloveniji, koju je organizacijski i ojačao. Posebnu je brigu iskazao za očuvanja žid. groblja u mjestima gdje više nema žid. zajednica (Murska Sobota, Nova Gorica).
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – KŽZ.
LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 38(1987) 11/12. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.