GLÜCKSTHAL, Robert, pravnik i žid. aktivist (Sokolovac, 14. I. 1888 – ?, Izrael, ?). Sin Vilima, suprug Marije rođ. Tscherner i otac Oskara, Elze i Ruth. Kao student bio je perovođa Židovskoga akademskoga kulturnoga kluba »Judeja« (od 1909), a poslije i urednik lista Gideon (od 1919). Doktorirao je 1915. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1929. djelovao kao odvjetnik. Nakon uspostave NDH morao se 19. VI. 1941. odreći odvjetničke prakse i preuzeti žid. znak. Potom je kao pravnik bio imenovan za člana tzv. kontribucijskoga odbora (Odbora za podavanja Židova za potrebe NDH, osn. u svibnju 1941. da bi se od zagrebačkih Židova oduzelo 1000 kg zlata). Bio je zaštićen zbog braka s »arijevkom«. Nakon posljednje velike deportacije zagrebačkih Židova u svibnju 1943. i deportacije predsjednika → H. Kona preuzeo je s Oskarom Kišickym vođenje ŽOZ. Na toj dužnosti skrbio je za održavanje menze za socijalno ugrožene Židove u Zagrebu, za prehranjivanje staraca u staračkom domu u Brezovici i za slanje paketa u logore. Morao je surađivati s različitim ustaškim i nacističkim službama, te korespondirati s pojedincima i ustanovama u zemlji i inozemstvu. Kao predsj. ŽOZ (1945–46) sastavio je po završetku II. svj. rata temeljni izvještaj o događajima u zagrebačkoj žid. zajednici i ŽOZ tijekom rata. Jugoslav. komunističke vlasti sumnjičile su ga po oslobođenju za suradnju s neprijateljem, ali su sumnje ubrzo otklonjene. SJOJ odao mu je, kao i Oskaru i → Đ. Kišickom, priznanje za sav trud i rad u ŽOZ u ratnim uvjetima. God. 1948. iselio se s obitelji u Izrael. – Brat Artur, službenik (Bjelovar, 28. VII. 1885 – Zagreb, 12. VIII. 1947). Zavičajnost je stekao u Sokolovcu kraj Križevaca. U međuratnom razdoblju u Zagrebu bio je tajnik Saveza ciglara i Udruženja industrije ciglarske struke. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, iako je bio u mješovitom braku s Jelkom rođ. Saucha. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. – Brat Oto, službenik (Sokolovac, 16. I. 1893 – ?). U međuratnom razdoblju bio je službenik u »Savi«, općem osiguravajućem d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Irenom rođ. Müller i sinom Mladenom preuzeo je žid. znak, te su prebjegli u Hrvatsko primorje i bili internirani od srpnja 1943. u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima i djelovao u NOO Topusko. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. Daljnja sudbina nepoznata.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Spomenica 1919–1969. Beograd 1969. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.