SAVIN, Makso (Schön, Maks), operni pjevač (Vinkovci, 5. X. 1912 – Sarajevo, 1998). Sin Filipa i Elle rođ. Schön te brat Egona. Prije II. svj. rata prvotno prezime Schön promijenio je u Savin. Pjevanje je učio privatno u Vinkovcima i Zagrebu (Milivoj Kučić, Lav Vrbanić). Usavršavao se na »Mozarteumu« u Salzburgu te u Beču, gdje je bio angažiran u Komornoj operi. Poč. Travanjskoga rata (1941) sklonio se na Korčulu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao član Kazališta narodnoga oslobođenja. Bio je ranjen na Pelješcu i prevezen na liječenje u Bari u Italiji. Nakon II. svj. rata bio je član Beogradske opere, a 1947–77, s kraćim prekidom, solist i prvak Sarajevske opere. Pjevač je izrazito pastoznih dubina s razvijenim smislom za oblikovanje opernih likova te je s podjednakim uspjehom nastupao u seriozno-dramskom i komičnom repertoaru. Za svoje visoke umjetničke domete i vrijedne doprinose razvoju Sarajevske opere dobio je zapažene nagrade i odlikovanja. Najznačajnije su mu uloge bile: Varlaam (Boris Godunov), Veliki inkvizitor (Don Carlos), Zaharije (Nabucco), Sarastro (Čarobna frula), don Basilio (Seviljski brijač), Kecal (Prodana nevjesta) i dr.
LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Savin (Schön), Egon. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.