SALZBERGER, Vlado, kemijski inženjer (Zagreb, 25. I. 1922 – Beograd, 9. IV. 2008). Sin Hermana i Hermine rođ. Ascher, brat Mirjam (Našice, 1926 – logor Jasenovac, 1942) i Slavice (Našice, 1928 – logor Jasenovac, 1942). Gimnaziju je završio u Osijeku, a potom stolarski zanat kao član omladinske cionističke organizacije Hašomer Hacair u sklopu priprema za odlazak u Palestinu. Po uspostavi NDH, i nakon formiranja đakovačkoga logora, bio je član tzv. leteće ekipe (skupina od osam omladinaca pri ŽOO), koja je od listopada 1941. do travnja 1942. pomagala žid. zatočenicama, spašavala djecu iz tog logora te ih predavala na čuvanje osječkim žid. obiteljima. Uz rizik da i sami obole, suzbijali su pjegavi tifus da se zaraza ne proširi među logorašicama. U svibnju 1942. zajedno s djevojkom Nadom Grünwald, koju su tražili ustaše, iz Osijeka je pobjegao u Našice, odande u Mostar pa u Omiš, odakle su ih Talijani odveli u internaciju u Sumartin na Braču, gdje je uređivao zidne novine. Potom je prebačen u logor Kampor na Rabu. Bio je član logorskoga komiteta, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. kao pripadnik Židovskoga rapskog bataljona priključio se partizanima. Poslije je bio pripadnik 7. banijske divizije, zatim šef tehničkoga odsjeka Unske operativne grupe te član propagandnoga odsjeka 8. divizije. Kraj rata dočekao je u Ilirskoj Bistrici. Studij kemije završio je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu (1952). Potom je radio u tvornici »Milan Blagojević« u Lučanima u Srbiji, u Sekretarijatu za vojnu industriju te u beogradskom poduzeću HEMPO. Umirovljen je 1981. u činu pukovnika. – Otac Herman, trgovac i žid. aktivist (Banja Luka, BiH, 11. V. 1892 – logor Jasenovac, 1942). Brat → Robertov. Mehaničarski zanat završio je u Berlinu (1910–11), gdje je postao član Socijaldemokratske partije. Po povratku u Zagreb, igrao je lijevo krilo u nogometnom klubu »Građanski«, a istaknuo se i kao šahist; među ostalim igrao je u simultanki s tadašnjim svjetskim prvakom Aleksandrom Aleksandrovičem Aljehinom. Nakon ženidbe preselio se u Našice gdje je imao trgovinu tekstilnom robom. Bio je član Obrtničkoga radničkoga društva, Hrvatskoga pjevačkog društva »Lisinski«, povjerenik Keren Hajesoda te za II. svj. rata predsj. ŽO Našice (1941–42). Zajedno sa suprugom, kćerima te ostalim našičkim Židovima 3. VI. 1942. odveden je u logor Jasenovac, gdje je stradao.
IZV.: Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku Ž. Salzberger.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 39(1988) 9/10. – Novi Omanut, 4(1996) 18/19. – Mi smo preživeli, 1. Beograd 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – (Nekrolog). Menora, 2008, 3.