GYŐRY, Lujo, rukometaš i sportski djelatnik (Zagreb, 29. V. 1930 – Zagreb, 28. III. 2012). Sin Aleksandra i Terezije (Tee) rođ. Rumenjak. U međuratnom razdoblju polazio je vjeronauk u žid. školi u Zagrebu te ljetovanja u žid. odmaralištu u Crikvenici. Iako je bio iz mješovitoga braka, po uspostavi NDH majka ga je sklonila u franjevački konvikt u Varaždinu, gdje je pohađao franjevačku klasičnu gimnaziju. U ljeto 1944. vratio se u Zagreb, gdje je dočekao završetak II. svj. rata. Završio je Trgovačku akademiju (poslije Ekonomski tehnikum) u Zagrebu 1948, kao bankovni činovnik do 1950. radio u Poreču, a 1961. diplomirao je engl. jezik i fizički odgoj na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu te do umirovljenja bio nastavnik tjelesnoga odgoja u Građevinskom školskom centru u Zagrebu. – U mladosti je počeo igrati nogomet, a 1945. postao je član Akademskoga plivačkoga kluba »Mladost«, gdje se uz plivanje bavio i vaterpolom. Od 1948. do 1951. živio je u Poreču, gdje je te bio suosnivač nogometne i plivačke sekcije »Jadrana«. God. 1955–60. bio je član Akademskoga rukometnoga kluba »Mladost«, a 1960–67. nastupao je za Grafički rukometni klub »Zagreb«. Kao rukometni vratar bio je začetnik modernog načina branjenja. Bio je vrstan vratar te je prvi uveo tzv. lepezu i šagat, a i postavljanje tijela iskorakom naprijed. S ekipom »Mladosti« osvojio je Kup Jugoslavije 1955. i prvenstvo NR Hrvatske 1956. te 2. mjesto na prvenstvu Jugoslavije 1957. i Kupu Jugoslavije 1959. Sa ekipom »Zagreba« osvojio je prvenstvo Jugoslavije 1961/62, 1962/63. i 1964/65, zimsko prvenstvo Jugoslavije 1964. i Kup Jugoslavije 1962, a kao prva zagrebačka rukometna momčad nastupili su u Europskom kupu nacionalnih prvaka 1963. Za reprezentaciju Jugoslavije 1962–64. nastupio je 15 puta. Sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu 1964. u Čehoslovačkoj na kojem je Jugoslavija osvojila 6. mjesto. Aktivnu igračku karijeru okončao je 1967. Od 1955. bio je rukometni sudac, 1968. postigao je saveznu kategoriju te bio na listi sudaca Prve savezne lige 1970–80. Sudio je nacionalno prvenstvo Bugarske i Italije 1977/78, bio savezni kontrolor sudaca na listi Prve savezne lige 1981–90, nadzornik sudaca na listi Prve A Hrvatske rukometne lige 1991–98. i instruktor nadzornik 1998–2000. Također je vodio rukometne ekipe Građevinskoga školskoga centra na Europskom prvenstvu srednjih škola 1970. kad je osvojeno 2. mjesto. Bio je predsj. Zbora sudaca Rukometnoga saveza grada Zagreba 1971–73, član Izvršnog odbora toga saveza 1966–70. i član Stručne komisije Udruženja sudaca Rukometnoga saveza Hrvatske 1983–87. Djelovao je u upravi Rukometnoga kluba »Zagreb« 1988–92. Dobitnik je Nagrade fizičke kulture Skupštine grada Zagreba 1979. i Nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora »Matija Ljubek« za životno djelo 2009. Na proslavi obljetnice 70. godina rukometa u Hrvatskoj dobitnik je prigodne nagrade jer je rođen istog dana, mjeseca i godine kad je odigrana prva utakmica velikog rukometa u Hrvatskoj u Varaždinu (29. V. 1930). – Otac Aleksandar (Grünsberger, Šandor), poduzetnik i sportaš (Budimpešta, 23. V. 1897 – logor Jasenovac, 1941). Sin Ljudevita Grünsbergera i Leopoldine rođ. Schaffan, brat Deziderov. Obitelj je 1902, poput mnogih drugih mađ. Židova, promijenila prezime Grünsberger u Győry. Neposredno nakon I. svj. rata s obitelji se doselio u Zagreb. U međuratnom razdoblju bio je zastupnik mađ. tvornice stakla »Argentum«. Igrao je nogomet za zagrebački Makabi, no zbog ozljede je bio primoran prekinuti karijeru. Tijekom 1930-ih bio je nogometni sudac. Po uspostavi NDH sklonio se u Psihijatrijsku bolnicu (danas Klinika za psihijatriju) Vrapče, hineći bolest. Iako je bio u mješovitom braku, vlasti su ga ubrzo deportirale u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Očev brat Dezider, trgovac i gospodarstvenik (Djekenes, Mađarska, 1895 – logor Jasenovac, 1942). Sa suprugom Irmom rođ. Klingenberg otac je Aleksandra zvanog Braco (Zagreb, 1920 – Jadovno, 1941). S roditeljima i bratom nakon I. svj. rata doselio se u Zagreb, gdje je u međuratnom razdoblju razvio staklarsku radionicu – brusionicu stakla pod imenom ugledne mađ. tvornice stakla »Argentum« u Teslinoj ul., koja je s vremenom prerasla u mali industrijski pogon. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak te su ubrzo oboje bili uhićeni. Deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao, dok je supruga stradala u logoru u Đakovu. Jedini mu je paket otpremljen 5. I. 1942. Sin Aleksandar bio je deportiran u logor Danica, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao.
IZV.: Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Osobni podaci ulaznika.
LIT.: Razvoj rukometa u Hrvatskoj. Zagreb 1986. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – V. Bačić: S »lepezom« u legendu. Večernji list, 39(1995), 31. VII. – F. Frntić: Győry, Lujo. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – F. Kramer: Lujo Győry. Začetnik modernog u rukometu. Ha-kol, 2010, 117. – http://www.hr-rukomet.hr/novost.php?novost_id=2642, pristupljeno 28. VI. 2012. – http://sjecanje.vecernji.hr/gyory-lujo-23292/, pristupljeno 28. VI. 2012.