ROSENBERG, Lavoslav (Leopold)

ROSENBERG, Lavoslav (Leopold), trgovac i javni djelatnik (Kecskemét ili Nagykanizsa, Mađarska, 1805 – Požega, 12. I. 1896). Sin Mojsija te brat Adama, Huga, Tine i sestre nepoznata imena, koja se udala za baruna Steinberga i odselila suprugu u Beč. S roditeljima se iz Mađarske doselio u Požegu, gdje se oženio pravoslavkom Anom rođ. Bogić, s kojom je imao sinove Sigmunda (?, 1854 – ?, 1918) i Oskara (?, 1861 – ?, 1904) te kćer Minku (?, 1849 – ?, 1929). Budući da su bili različitih vjera, djecu su krstili u katoličkoj vjeri. Kao vlasnik pecare za šljivovicu u Orljavskoj ul. stekao je priličan imetak. Aktivno je sudjelovao u javnom i političkom životu Požege kao gradski zastupnik (1863, 1873. i 1881), podnačelnik (1872–74. i 1875–83) te privremeni načelnik grada (9. X – 17. XI. 1873). God. 1883. povukao se zbog poodmakle dobi. Također je obnašao dužnost predsjednika požeške žid. zajednice. Kupio je zemljište u Kanižlićevoj ul., gdje je 1885. bila sagrađena prva požeška sinagoga. Kako je njezinu gradnju, osim ŽO, pomogla i gradska vlast i Kraljevska zemaljska vlada, morao se obvezati da će zauzvrat za određene povlastice uzdržavati sto siromaha te je dao znatnu materijalnu pomoć sumještanima 1842. nakon požara koji je uništio velik dio stambenih objekata. Zbog svojih zasluga za razvoj grada 1869. dobio je najviše austroug. priznanje – Zlatni križ s krunom. Pokopan na žid. groblju u Požegi. – Otac Mojsije, trgovac (?, Poljska, o. 1790 – ?Požega, prije 1872). Prvi je naseljeni Židov u Požegi. Podrijetlom iz Poljske, s obitelji se doselio iz Mađarske, moguće iz Kecskeméta. S bratom Wolfgangom proizvodio je svijeće i sapun te trgovao kožom, medom, šljivom i rakijom. God. 1816. otvorili su u Požegi svoju trgovinu te ostvarili znatan prihod i plaćali poveću taksu. Zapamćen po tom da je u vrijeme »gladnih godina« nakon Napoleonovih ratova (1815–17) prodavao žito siromašnim građanima po znatno nižoj cijeni od tržišne. U njegovu stanu u zgradi Kraljevskoga sudbenog stola bila je uređena jedna prostorija kao prvi provizorni žid. hram (do 1885). Kao inicijator izgradnje požeškoga žid. groblja (1872–1906) ishodio je od Gradskoga zastupstva znatno proširenje groblja.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Prpić. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Požegi.

LIT.: V. Žugaj: Židovska zajednica u Cerniku i Novoj Gradiški 1803–1941. Ha-kol, 1999, 57/58. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007. – M. Šperanda: Židovi u Požegi (katalog izložbe). Požega 2007.