RODANIĆ, Rudolf (Rosenfeld), pravnik (Hrašćina kraj Novoga Marofa, 21. VIII. 1882 – Zagreb, 23. VI. 1955). Sin Izidora (Varaždin, 1857 – Zagreb, 23. VII. 1937) i Hermine. U nepoznato doba promijenio je prezime u Rodanić, ali se u dokumentima NDH ponovo spominje kao Rosenfeld. Doktorirao je temeljem rigoroza 1906. na zagrebačkom Pravnom fakultetu i upisan je 1909. u Imenik odvjetnika u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju imao jedan od vodećih odvjetničkih ureda (s Josipom Pliverićem, potom s Marijanom Dujmovićem), zastupajući velika strana poduzeća. Bio je jedan od najbogatijih i najviđenijih u svojoj struci i među zagrebačkim Židovima uopće. Vlasnik je više posjeda u sjeverozap. Hrvatskoj (Subocka, Hrašćina). Aktivan je 1920-ih u Društvu asimilanata »Narodni rad« i u ŽOZ, gdje je od 1929. bio na čelu Upravnoga odbora društva »Židovske bolnice«, dok na izbore 1930. kao necionist izlazi na zajedničkoj listi s cionistima. Također je bio član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit 1930-ih. Po uspostavi NDH, 27. IV. 1941, uhićen je u skupini zagrebačkih odvjetnika Židova, odveden najprije u zatvor u Petrinjskoj ul., potom u Kerestinec. Ubrzo je pušten zahvaljujući intervenciji predsj. Odvjetničke komore Ive Politea. Zatražio je arijska prava i predao molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no 21. VI. 1941. je odbijen. U srpnju 1941. prešao je na katoličanstvo, ali unatoč tomu, kao i činjenici da mu je druga supruga bila »arijevka« Elvira rođ. Lesković, bio je prisiljen odreći se odvjetništva te je 19. XI. 1941. brisan iz Odvjetničkoga imenika. Već je prije ured i sve njegove poslove preuzeo odvjetnik Pliverić. Za zatočeništva u Kerestincu izbačen je iz vile u Ul. Mošinskoga (u vlasništvu supruge; danas Nazorova ul.), u koju je uselila njem. vojska. U premetačini je odneseno 146 300 din. i srebrni novac iz blagajne. Odboru za podavanja Židova stavio je na raspolaganje svoj sef u banci Banque Cantonale Vaudoise u Lausanneu sa 16 kg zlata u šipkama, oko 1000 funti sterlinga u zlatu i oko 5000 dolara u zlatu. Također je prijavio tekuće račune u švic. bankama (bojeći se da bi ih nacističke službe mogle ionako otkriti), vlasništvo kuće i gradilišta u Zagrebu (ugao Gundulićeve i Masarykove ul., ulična trokatnica i dvorišna dvokatnica u Tomićevoj ul.) te gradilišta na Savskoj cesti, u Harambašićevoj ul. i Kustošiji. Prema vlastitim riječima izbjegao je drugo uhićenje i pobjegao nakon što je platio »milijunsko mito«. Nakon II. svj. rata, Odlukom delegata Odvjetničke komore od 29. VIII. 1945, stavljena je van snage odluka o njegovu ispisu iz Odvjetničkoga imenika i priznat mu je kontinuitet članstva. U Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Zagrebu radio je od svibnja 1945. do lipnja 1947, ovlašten pregledati svu arhivsku građu i administrativne spise bivših okupatorskih vlasti, kao i ispitivati svjedoke i vršiti očevide. Ubrzo postaje zamjenik voditelja Odsjeka za neprijateljsku imovinu, gdje se, po mišljenju nadređenih, osobito istaknuo, istražujući poslovanje nekih poduzeća za vrijeme II. svj. rata, odnosno njihovu suradnju s okupatorom. Otac je Branke ud. Cvetković.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27345. – HDA, ZKRZ, kut. 681.
LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Židov, 14(1930) 11. – Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1991, 17. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Grahek Ravančić: Djelovanje Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na području Zagreba u razdoblju od 1944. do 1947. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2011.