REINER, Vatroslav (Ignjat), odvjetnik, javni djelatnik i žid. aktivist (Karlovac, 15. X. 1868 – Karlovac, 17. VII. 1940). Sin → Filipa i Terezije rođ. Beck. Brat Sigismundov i Vilimov. Sa suprugom Jelkom rođ. Farkaš imao je sinove Filipa i Miroslava. Maturirao je u Karlovcu, a doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem rigoroza 1887. Od 1895. vodio je odvjetnički ured u Karlovcu. God. 1929. na skupštini Advokatske komore u Zagrebu izabran je za suca pri Stolu sedmorice. Od 1895. bio je karlovački gradski vijećnik, od 1912. dogradonačelnik te banski vijećnik Savske banovine. Radi urbanističkoga sređivanja i izgradnje Karlovca, u svrhu očuvanja njegove zelene zone, zauzimao se za donošenje »Regulatorne osnove« (1922) i bio predsj. Porotne komisije koja je ocjenjivala rezultate natječaja. Bio je predsj. ŽO u Karlovcu od 1908. do smrti. Zastupao je tezu da Židovi u Hrvatskoj moraju biti »Hrvati Mojsijeve vjere« te bio jedan od vodećih asimilanata unutar žid. zajednice. Potpomogao je hrv. nacionalni pokret: u doba Austro-Ugarske pravaše, a u međuratnom razdoblju HSS. Bio i predsj. karlovačkoga Crvenog križa. – Po uspostavi NDH njegova je supruga u svibnju 1941. podnijela molbu za priznavanje arijskih prava te je privremeno bila izuzeta od »podizanja i nošenja znaka za Židove«, kao i od »preduzimanja protiv nje ponizujućih mjera predviđenih za Židove«. Preživjela je II. svj. rat, neko vrijeme boravila u Švicarskoj. Nakon Vatroslavove smrti njegov odvjetnički ured (pisarnu) preuzeo je sin Filip, odvjetnik i žid. aktivist (Karlovac, 1904 – logor Banjica ili Jajinci, 1943. ili 1944). Još kao student prava bio je predsj. procionističke Karlovačke židovske omladine te uvjereni cionist. God. 1931. djelovao je kao odvjetnički vježbenik na praksi u očevom uredu, a od 1932. pri kotarskom sudu u Karlovcu. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, prebjegao je sa suprugom u Split. Potkraj 1943. bježeći iz grada pred nadolazećim Nijemcima, ukrcao je suprugu u kamion, a sam se u psihički lošem stanju vratio u Split i predao. Zajedno s ostalim splitskim Židovima deportiran je u logor Banjica, a po svoj prilici odatle na stratište Jajinci, gdje je stradao. – Sin Miroslav (Mirko), građevinski inženjer, šahist i karikaturist (Karlovac, 2. V. 1908 – ?Jajce, BiH, XI. 1943). Maturirao je u karlovačkoj gimnaziji 1926, a diplomirao na građevnom odjelu Kraljevske tehničke visoke škole u Zagrebu 1932. Potom se zaposlio u zagrebačkoj direkciji Jugoslavenskih državnih željeznica, a 1937. sa suprugom Zdenkom rođ. pl. Šiprak, zbog službe je otišao u Novu Gradišku, potom u Split, odakle se 1943. priključio partizanima. Prema jednim izvorima ubili su ga četnici u studenom 1943. kraj Jajca, a prema drugima (obiteljska sjećanja) ubili su ga u partizanima zbog kontakata s navodnim brit. obavještajcima. Od gimnazijskih dana bavio se šahom u šahovskoj udruzi »Aljehin«. Kao gimnazijalac 1924–25. uz gimnazijskoga kolegu i potonjeg jezikoslovca Ljudevita Jonkea remizirao je u simultanki održanoj u Zagrebu s, tada već bivšim svjetskim prvakom, Emanuelom Laskerom. U Šahovskom glasniku je 1927. objavio karikature sudionika jednog šahovskoga turnira, 1930. situacijsku karikaturu s humorističkim opisom zagrebačke simultanke Aleksandra Aleksandroviča Aljehina, a 1931. karikature svih sudionika Velemajstorskoga šahovskoga turnira na Bledu, kao i tekst u kojem reporterski živo opisuje natjecatelje i ozračje turnira. U njima je šahiste prikazao s predimenzioniranim glavama, koje pripadaju nebitnim, malenim tijelima koja sjede na šahovskim garniturama. Osim najboljih svjetskih šahista sačuvane su i njegove karikature pijanista Arthura Rubinsteina i tada popularnoga glumca Conrada Veidta s autogramom u povodu glumčeva gostovanja u Zagrebu. U veljači 1934. na izložbi Karlovac u karikaturi u maloj dvorani karlovačke gradske vijećnice s velikim je uspjehom izložio 73 karikature istaknutih Karlovčana, pa i kolportera i skitnica, od toga se u obitelji sačuvalo 30, a sudbina ostalih zasad je nepoznata. Karlovački glasnik objavio je i njegov osvrt na tu izložbu u kojemu sugrađanima tumači pojam karikature.
IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 23, Predsjednički ured, br. 5203, god. 1941.
LIT.: Židov, 15(1931) 3; 23(1939) 4. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 6(1932) 14. – (Nekrolog). Ibid., 14(1940) 7. – S. Peleh: Životopis Miroslava Reinera. Šahovski glasnik, 41(1976) 1. – S. Goldstein: Obitelj i knjiga. U: Obitelj. Zagreb 1996. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776 –1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – R. Radinović i Z. Gerber: Karlovačka groblja. Karlovac 2007. – Miroslav Reiner (1908–1944) i njegove karikature (katalog izložbe). Karlovac 2008. – Reich, Aaron. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008. – Reiner, Filip. Ibid. – Reiner, Vatroslav. Ibid.