REICH, Ivo (Raić, Ivan)

REICH, Ivo (Raić, Ivan), strojarski inženjer (Virovitica, 1899 – Zagreb, 15. IX. 1978). Sin Ljudevita i Zdenke rođ. Pilpel. Srednju školu završio je u Osijeku, a u Zagrebu je studirao na Tehničkom fakultetu. Unovačen je kao austroug. vojnik u I. svj. ratu. U međuratnom razdoblju radio je kao inženjer u Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva, čiji je većinski vlasnik i upravitelj bio njegov ujak Vjekoslav Pilpel. Po završetku voj. letačke škole bio je pilot u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Po uspostavi NDH bio je zaštićen zahvaljujući mješovitomu braku te je do kraja II. svj. rata radio kao instruktor u voj. pilotskoj školi u Borongaju u Zagrebu. God. 1945, optužen kao kolaboracionist, pješačio je u dugom maršu od Slovenije do bug. granice. Ubrzo zatim s bratom Pavlom pozvan je u Osijek obnoviti proizvodnju u Osječkoj ljevaonici željeza. Tada je osnovao osječki aeroklub i školu letenja. Do umirovljenja predavao je na Strojarskom fakultetu u Zagrebu na kojemu je 1950-ih uveo jogu. – Brat Pavao, inženjer (Virovitica, 23. IV. 1900 – Zagreb, 11. V. 1964). U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer u Osijeku te radio u Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva. Po osnutku NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Sa suprugom Mirom rođ. Weiss, kćeri žid. aktivista i gospodarstvenika → Julija, prebjegao je u Crikvenicu, zatim s krivotvorenim dokumentima u Italiju. Do kraja II. svj. rata skrivao se u stanu u Torinu, dok mu je supruga, s lažnim identitetom Njemice i pod imenom Mira Belajcich, radila kao tajnica voditelja njem. građevinske organizacije »Tot«. Pod prijetnjom smaknuća, tajno je kopirala važne strateške dokumente te organizacije i preko veze dostavljala ih tal. partizanima. Nakon II. svj. rata oboje su se vratili u Osijek, no brak se nije održao. Mira se vratila u Italiju, gdje je do smrti (o. 1980) pod prezimenom Belajcich živjela u Rimu, a on je s bratom Ivom obnavljao proizvodnju Osječke ljevaonice, čiji je tehnički direktor u podružnici u zagrebačkoj Dubravi bio od 1948. do umirovljenja 1962. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Imao je sina Petra.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – Izvod iz matične knjige umrlih. – Podaci o ulazniku C. Kolar i P. Reich.