REICH, Ignjat (Ignjo), inženjer (Osijek, 18. I. 1879 – logor Jasenovac, ?22. IV. 1945). Sin Davida i Ane rođ. Lörvy. Oženio se u Nagykanizsi Editom rođ. Vajda, a nakon I. svj. rata sa suprugom se vratio u Osijek. U braku su rođena djeca Ana (Osijek, 1919 – ?) i Ivan (Osijek, 1920 – ?). Bio je dugogodišnji ravnatelj poduzeća za regulaciju rijeke Vuke te kao stručnjak za melioraciju projektirao odvodnjavanje i isušivanje velikih slavonskih površina. Bio je član osječke slobodnozidarske lože »Budnost«. Prema jednim izvorima uhićen je sa suprugom i drugim osječkim Židovima u ljeto 1942, prebačen u logor Tenja kraj Osijeka, potom deportiran u logor Jasenovac, gdje je radio u industrijskim pogonima. Prema drugim izvorima kao ugledni osječki Židov i mason među prvima je bio uhićen te deportiran u logor Jasenovac, što je vjerojatnije. Čini se da je stradao u proboju zatočenika. Supruga je deportirana u logor Stara Gradiška, vjerojatno 1942, gdje je ubrzo stradala.
LIT.: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.