RADINGER, Karlo (Dragutin Viktor), pijanist i dirigent (Zagreb, 3. XI. 1906 – Split, 30. XII. 1971). Sin Simona i Seline rođ. Radinger. Završio je Muzičku akademiju u Zagrebu, a usavršavao se kao dirigent u Beču. Pionir je jazza u Zagrebu; prvi je u nas uveo trubu u jazz-orkestar. Prije II. svj. rata nastupao je sa sastavom »Rhythm boys«. Pokrstio se prilikom vjenčanja 1938. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da je po zanimanju poštanski službenik, otpušten iz službe krajem svibnja 1941. Preuzeo je žid. znak, uhićen i određen za deportaciju u Gospić, ali je uspio pobjeći. Tijekom rata živio je ilegalno u Zagrebu. S Kaptola je bio upozoravan kad su slijedile racije, a vjerojatno mu je pomoglo i to što je bio u mješovitom braku. Skriven iza zastora nastupao je u »Dvercima« i drugim kabareima, prateći pjevače. God. 1947–49. djelovao je kao korepetitor u HNK u Zagrebu, a idućih deset godina dirigirao je orkestrima zagrebačke »Komedije«, Narodnog kazališta Zadar, HNK Osijek i Split, u kojem je ostao do umirovljenja 1964. U zagrebačkoj »Komediji« uspješno je postavio Zemlju smiješka i Silvu, a u Zadru Malu Floramye. Kao dirigent podjednako je uspješno dirigirao opernim, operetnim i baletnim izvedbama.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27206. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Radinger.
LIT.: (Nekrolog). Vjesnik, 31(1972), 6. I. – P. Cindrić: Radinger, Karlo. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997.