RADAN, Vladimir (Rechnitzer, Aladar)

RADAN, Vladimir (Rechnitzer, Aladar), trgovac i gospodarstvenik (Sv. Ivan Žabno, 4. I. 1893 – New York, o. 1988). Sin Jakoba (? – Sv. Ivan Žabno, o. 1925), trgovca mješovitom robom i vlasnika ciglane u Sv. Ivanu Žabno. U nepoznato doba promijenio je ime i prezime u Vladimir Radan. Trg. školu započeo je u Rijeci, a završio u Nagykanizsi. Za I. svj. rat. mobiliziran je u austroug. vojsku u kojoj je djelovao u intendanturi. O. 1919. preselio se u Zagreb, gdje je proširio trg. poslove, posebice s Grčkom te je poč. 1930-ih imenovan honorarnim konzulom Kraljevine Grčke u Zagrebu. Taj mu je položaj omogućio da žid. izbjeglicama iz Trećeg Reicha i država srednje Europe nabavlja tranzitne vize za Tursku i Palestinu. U drugoj pol. 1930-ih dobio je monopol za duhan, sol i šibice na području Hrvatske. Bio je suvlasnik (s 50% udjela) mlinova na Pagu, na Sušaku, u Stonu i Dubrovniku, a 1938. započeo je izgradnju talionice željeza u Capragu kraj Siska. God. 1931–32. sagradio je vilu na Jabukovcu (danas veleposlanstvo Republike Austrije). Po uspostavi NDH, 22. IV. 1941, uhićen je u skupini od četrdesetak najviđenijih i najbogatijih zagrebačkih Židova te otpremljen u Graz, gdje je bio preslušavan i optužen da je brit. špijun, ali je nekoliko dana poslije pušten. Supruga Draga rođ. Schöller je 26. VI. 1941. u prijavi imovine navela da mu je sva imovina zaplijenjena te da joj je suprug od uhićenja nije javio. Poslije je cijela obitelj dobila propusnice za odlazak u Ljubljanu i potom bila internirana u provinciju Bergamo. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji je prebjegao u Švicarsku, a nakon II. svj. rata iselio se u New York, gdje se bavio različitim poslovima. – Supruga Draga rođ. Schöller, kućevlasnica (Zagreb, 13. XII. 1896 – New York, 1988). Kći Izidora i Helene rođ. Ragendorfer. Otac se u Zagrebu bavio veleprodajom mješovite robe. Po uspostavi NDH, 26. VI. 1941, u prijavi imovine navela je suvlasništvo nad trokatnicom u Deželićevoj ul. i vilom na Jabukovcu, vlasništvo nad kućom u Vlaškoj ul. naslijeđene od oca, kao i nad trokatnicom u Gundulićevoj ul., koju je zaposjela Mornarica NDH. Kako je vila na Jabukovcu bila zaplijenjena, sa sinovima se preselila u Petrinjsku ul. Prebjegla je u Ljubljanu, potom je cijela obitelj bila internirana u provinciju Bergamo, odakle su, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, prebjegli u Švicarsku, a potom u SAD. – Sin Božidar (Rechnitzer, Božo George), kemičar i žid. aktivist (Zagreb, 3. IX. 1919 – New Yersey, SAD 19. I. 2013). Maturirao je na I. gimnaziji u Zagrebu 1938, a potom studirao kemiju na Sveučilištu u Zagrebu. Po uspostavi NDH s majkom i bratom preselio se u Petrinjsku ul. i više puta bio uhićivan i puštan na intervenciju. Dana 26. VI. 1941. u prijavi imovine naveo da ne može navesti njezinu točnu vrijednost jer se nalazi u kući na Jabukovcu, koja je zaposjednuta. Ubrzo se prebacio u Split, gdje su ga uhitile tal. vlasti. Ubrzo je pušten te s većim dijelom obitelji interniran u provinciju Bergamo. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, prebjegao je u Švicarsku, gdje je diplomirao kemiju i 1946. se s obitelji iselio u New York, gdje se zaposlio u poduzeću za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Od 1967. do umirovljenja radio je kao inspektor zaštite okoliša u federalnoj upravi SAD. Bio je jedan od organizatora i djelatnik Društva jugoslavenskih Židova u SAD (Association of Yugoslav Jews in USA), sve do gašenja organizacije 2002. Živi u New Yorku. – Sin Zvonimir (Zvonko, Tom), poduzetnik (Zagreb, 2. VIII. 1925). Za uspostave NDH bio je gimnazijalac u Zagrebu, odakle je s majkom i bakom prebjegao u Ljubljanu, potom je cijela obitelj internirana u provinciju Bergamo, odakle su svi po kapitulaciji Italije u rujnu 1943. prebjegli u Švicarsku. U Ženevi je 1945. diplomirao na Višoj trgovačkoj akademiji te nastavio političko-ekonomski studij. God. 1946. s cijelom se obitelji iselio u SAD, gdje je u Atlanti završio Trgovačku akademiju. Potom se preselio u New York, gdje je radio kao agent za brit. kemijsko poduzeće »BCI«. Od 1962. živio u Rimu kao predstavnik amer. poduzeća, koje proizvodi hladnjake, a od 1966. u Parizu, kao zastupnik amer. poduzeća specijaliziranoga za proizvodnju zrakoplovne opreme. – Vladimirov brat Karlo (Rechnitzer, Dragutin), trgovac i gospodarstvenik (Sv. Ivan Žabno, 1909 – logor Banjica, X. ili XI. 1943). U nepoznato doba promijenio je ime u Karlo Radan. Završio je osnovnu školu u rodnom mjestu, a Trgovačku akademiju u Bjelovaru. Nakon školovanja radio je u različitim poduzećima, a potom se zaposlio kod brata kao voditelj ureda u Splitu, gdje se 1935. oženio Madalen rođ. Glumac. Po uspostavi NDH i tal. okupaciji, ostao je živjeti u Splitu. Misleći da će ga brak s »arijevkom« zaštititi, u rujnu 1943. nije se povukao iz grada te je u listopadu 1943. bio uhićen s ostalim splitskim Židovima, isprva zatočen u vojarni na Gripama, a zatim preko Metkovića deportiran u logor Banjica kraj Beograda, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – Spomen-ploča u I. gimnaziji u Zagrebu. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.