PRISTER, Viktor Emanuel (Vladoje), građevinski inženjer (?Gradisca d’Isonzo, Italija, 26. II. 1861 – Zagreb, 9. IV. 1931). Sin Giacoma (?, 1815 – ?, 1887) i Ane Morpurgo di Ruda, mlađi brat → Girolama ml. U braku s Alice Morpurgo (?, 1876 – ?, 1933) imao je Lujzu (?, 1898 – ?, 1973), Marka Aurelija i Brunu (Zagreb, 10. IV. 1905 – Zagreb, 22. IX. 1987). Srednju školu završio je u Goriziji, a Tehnički fakultet u Zürichu. Stekavši zvanje inženjera građevinarstva za visokogradnje i niskogradnje, stupio je u državnu službu. U početku je bio u kotarskoj službi, zatim u službi Zagrebačke županije, a na koncu pri Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj vladi kao inženjer, nadinženjer, tehnički savjetnik i najzad građevinski savjetnik. Nakon završetka I. svj. rata bio je inspektor Tehničkoga inspektorata Kraljevine SHS. Neko vrijeme bio je dopredsj., a zatim i predsj. Društva inženjera i arhitekata Hrvatske. Projektirao je mnoge gradnje, a nekima je i upravljao. U njegova djela ubrajaju se most preko Save kraj Podsuseda, cesta Črnomerec–Podsused, cesta Sesvete–Dugo Selo, cesta Bregana–Stojdraga, samoborski vodovod i dr. Sudjelovao je u izradi Regulacijskoga plana grada Zagreba te nastavnoga programa Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, pri njegovu osnutku. Bio je redoviti član Hrvatskoga planinarskog društva. – Sin Marko Aurelije (Mario), liječnik (Zagreb, 26. III. 1903 – Zagreb, 2. V. 1965). Suprug Jelene Majurec. U nepoznato doba promijenio je ime Marko Aurelije u Mario. – SIn Bruno bio je u braku sa Zinom rođ. Shkreli-Vata (Zagreb, 31. X. 1909 – Zagreb, 12. II. 2007).
IZV.: Podaci o ulazniku B. Prister.
LIT.: Zagrebački mostovi. Zagreb 1981. – B. Vujasinović: Uloga rijeke Save u razvoju grada Zagreba. Ekonomska i ekohistorija, 3(2007) 3.