PRISTER, Emanuel (Priester, Manojlo), gospodarstvenik, dobrotvor, gradski zastupnik i žid. aktivist (Gradisca d’Isonzo, Italija, 27. IV. 1814 – Zagreb, 1. III. 1882). Sin Mojsija (Gradisca d’Isonzo, Italija, 1751 – Gradisca d’Isonzo, Italija, o. 1860) i Sare Gentili di Gorizia, brat → Girolama st. i Giacoma (?, 1815 – ?, 1887). Sa suprugom Karolinom imao je petero djece, ali poživjeli su samo Eduard i Elvira (Zagreb, 1853 – Zagreb, 3. IV. 1911), koja se udala za bratića → Girolama ml. Školovao se u Trstu. O. 1840. otac ga je s 40 000 forinti poslao u Zagreb, gdje se 1848. trajno nastanio. Za života u Zagrebu znatno je uvećao svoje bogatstvo. Bio je vlasnik ist. strane današnje Praške ul., a njegova stoka pasla je po današnjem Zrinjevcu. U njegovom je vlasništvu bio veći dio Črnomerca, gdje je držao stoku u velikim stajama. Posjede u donjoj Ilici eksproprirala mu je vojska za gradnju vojarni, koje i danas postoje. Zajedno s Pongratzom i Sternom osnovao je u Zagrebu Tvornicu kože, jednu od najstarijih tvornica u Zagrebu. Uz to bio je dioničar zagrebačkog Paromlina, Hrvatske eskomptne banke, Plinare i član uprave tih poduzeća. Držao je velika imanja u ist. Furlaniji – u San Lorenzu, Violi, San Egidiju i u Aquileji. Kao veletrgovac izvozio je od 1853. volove, konje i mazge za Krimski rat. God. 1859. jedan je od glavnih poduzetnika za opskrbu austr. vojske u Italiji stokom, a 1864, u doba proboja Sueskoga kanala, dobavljao je stoku za njegove graditelje. Dvije godine poslije napustio je obrt i postao zakupnikom daća u Trstu, Grazu, Pragu, Ljubljani i Gorici, potom i u Zagrebu. God. 1864. dobio je diplomu s pravom građanstva grada Zagreba, koja se čuva u Muzeju grada Zagreba. Od tada do smrti bio je gradski zastupnik. Gradu Zagrebu darovao je troškovnike i nacrte vodovoda, koji je u početku htio graditi sam, ali se poslije predomislio i potaknuo Gradsko poglavarstvo na gradnju vodovoda, koji je otvoren 1878. – Bio je predsj. ŽOZ (1860–65), počasni predsj. i predstojnik Općinskoga odbora za gradnju sinagoge (od 1861) kojem je ustupio zemljište u današnjoj Praškoj ul. i darovao 10 000 forinti za izgradnju. Kraj ulaza u sinagogu postavljena je mramorna ploča (danas u Muzeju grada Zagreba), koja je podsjećala vjernike na njegovo dobročinstvo. Na dvojezičnom natpisu (na hebrejskom i hrvatskom jeziku) piše: »Spomen u slavu Manojla Pristera koji je svojim znamenitim darom ovom hramu temelj postavio«. Oporučno je ostavio nekoliko tisuća forinti za stipendije JAZU (danas HAZU), Vatrogasnom društvu i Izraelitskoj općini, koju je za života obilno darivao. Nakon njegove smrti u njoj je oformljena zaklada na njegovo ime. – Sin Eduard, gospodarstvenik i dobrotvor (Zagreb, 20. XI. 1854 – Gorizia, Italija, 13. VII. 1927). U prvom braku nije imao djece, a kad mu je žena Jelena umrla, oženio se njezinom sestrom Elizom, s kojom je imao desetero djece. Od oca je naslijedio znatno bogatstvo. Na početku Ilice sagradio je otmjeni hotel »K caru austrijskom« (na mjestu današnje zgrade »Name«). Suosnivač je Društvene osnove Zagrebačke dioničke tvornice papira 1893, a imao je velik udio u Prvoj hrvatskoj štedionici, Tvornici kože i Paromlinu. Bio je obrazovan, sklon umjetnosti i darivanju. Gradu Zagrebu poklonio je glazbeni paviljon na Zrinjevcu, koji je svečano otvoren 22. XI. 1891. Nakon smrti prve žene osnovao je Izraelitsko gospojinsko društvo »Jelena Prister«, koje je pomagalo siromašnu žid. djecu. U fond društva priložio je 12 000 kruna. Pomagao je školovanje kipara Ivana Rendića u Italiji, koji je u znak zahvalnosti sagradio grobnicu obitelji Prister pod kupolom mirogojskih arkada. U tu grobnicu prenio je posmrtne ostatke oca Emanuela, ali on sam pokopan je u Gradisci d’Isonzo na starom žid. groblju.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27363. – Podaci o ulazniku B. Prister. – Zapisnik sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 15. III. 1914.
LIT.: (Nekrolog). Pozor, 2(1882) 50. – Sjednica gradskog zastupstva. Ibid., br. 53. – G. Schwarz: Iz starina zagrebačke izraelitske općine. Vjesnik Zemaljskog arkiva, 16(1914). – Židov, 1(1917) 4; 11(1927) 25. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – M. Kolar-Dimitrijević: Židovi u gospodarstvu sjeverne Hrvatske od 1873. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1988. – Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8. – Bilten ŽOZ, 1992, 27. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – R. Bajruši, M. Biluš, V. Zahtila: Židovi koji su izgradili moderni Zagreb. Nacional, 11(2005) 483.