PRISTER, Bruno, glazbenik i skladatelj (Zagreb, 21. I. 1909 – Zagreb, 18. I. 1996). Sin Alfonsa i Helene rođ. Kornitzer, te unuk → Girolama ml. S Ilonkom rođ. Racz otac je → Borisa i Zlatka. Završio je Trgovačku akademiju, a privatno je glazb. naobrazbu stekao kod Franje Dugana. Bio je aktivan u SBOTIČ, gdje je surađivao s Pavlom Markovcem. Također je bio zborovođa radničkoga pjevačkog društva »Kustošija«, s kojim je 1940. nastupao na smotri pjevačkih društava s revolucionarnim programom. Iste je god. uhićen te više mjeseci zatočen u Lepoglavi. Za Travanjskoga rata bio je rezervni potporučnik u Banja Luci. Vratio se u Zagreb, gdje je, pozivajući se na zasluge predaka, tražio oslobođenje od nošenja žid. znaka za sebe i roditelje, no bio je odbijen. Sa suprugom Jelkom rođ. Susmel prebjegao je u Selce te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. U Kraljevici je vodio pjevački zbor uz vjerske obrede. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima. Ubrzo je zarobljen na Lošinju i odveden u nacistički logor u Dachau. Preživio je Holokaust te se vratio u Zagreb. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je studij povijesti glazbe (1953), a kompoziciju je učio kod Krste Odaka. Radio je prvotno kao službenik, 1945–46. predavao je na Muzičkoj školi u Splitu, a od 1946. u Zagrebu je bio referent u Ministarstvu prosvjete i gimnazijski profesor glazbe te 1962–65. stručni suradnik Zavoda za školstvo grada Zagreba. Kao skladatelj slijedio je pretežno neoromantične uzore. Najveći umjetnički doseg bile su mu Pjesme hromog đavla (1940), balada za bas-bariton i orkestar na stihove Miroslava Krleže. Ostala su mu važnija djela Scherzo quasi tarantella (1953), Bar-Kochba, koreografska poema (1963), Pjesma nad pjesmama, kantata (1971). Radio je i obrade žid. melodija. Djela su mu tiskana i izvođena u zemlji i inozemstvu, a neke su kompozicije i nagrađene. Bio je aktivan u ŽOZ, ponajviše kao organizator glazb. događanja. – Sin Zlatko, glazb. pedagog (Zagreb, 20. III. 1948 – Velebit, 30. IV. 1985). Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1972. Obnovio je mješoviti zbor I. i IV. gimnazije u Zagrebu, koji je vodio od 1972. do 1974, nastupao s njim i dobivao priznanja. Bavio se i skladanjem. Radio je kao nastavnik na Glazbenoj školi »Ivan Zajc« u Zagrebu te bio aktivan u ŽOZ; među ostalim učio je hebrejski. Sa suprugom Ljubicom stradao je u snježnoj mećavi na Velebitu. – Brunin otac Alfonso, službenik (Zagreb, 18. XII. 1872 – logor Stara Gradiška, ?1942). Sin → Girolama ml. i Elvire. Po nalogu UNS od 4. VIII. 1942. sa suprugom Helenom rođ. Kornitzer deportiran je u logor Staru Gradišku gdje su oboje stradali.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27363. – KŽZ.
LIT.: M. Peršen: Dugi dani – Lepoglava, škola revolucionara. Zagreb 1975. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Kompozitor Bruno Prister 75 godišnjak. Jevrejski pregled, 35(1984) 3/4. – Prister, Bruno. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.