POLLAK, Feliks (Felix), veterinar (Virje, 4. I. 1891. ili 10. II. 1891 – logor Jasenovac, ?IX. 1941). Potomak je varaždinske trgovačke obitelji. Sin Lavoslavov. U braku s Blankom rođ. Fischl imao je sina Raoula (Zagreb, 1929) i kćer Helu (Zagreb, 1936 – Auschwitz, ?V. 1943). Završio je Veterinarsku visoku školu u Beču u lipnju 1915. i iste god. mobiliziran u austroug. vojsku kao vojni doveterinar Topničke pukovnije na tal. bojišnici, gdje je odlikovan Zlatnim križem za zasluge na vrpci medalje za hrabrost. Unatoč ratnim prilikama, doktorirao je u Beču 1917. disertacijom Über die Stellung des Ratinbazillus in der Paratyphus und Gaertnergruppe, zugleich ein Beitrag zur Wirkung der Ratinpräparate. Nakon svršetka rata vratio se u Virje, gdje je radio kao privatni veterinar (1919–20), a potom kao privremeni kraljevski kotarski veterinar pri Kraljevskoj kotarskoj oblasti u Samoboru (1920–22). Zatim je djelovao u Odjeljenju za narodno gospodarstvo u Zagrebu Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju (1922–24), Kotarskom poglavarstvu Donja Stubica (1924), Županijskoj oblasti u Zagrebu (1924), kao tajnik odjela za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede i voda u Beogradu (1924–25), pri graničnoj veterinarskoj stanici u Sreskom poglavarstvu Koprivnica (1925–26), gdje je kraće vrijeme obnašao dužnost graničnoga veterinara (28. V–30. X. 1926). Potom je bio asistent Centralnoga veterinarskoga bakteriološkog zavoda u Beogradu (1926–27), odakle se vratio u Koprivnicu, gdje je bio vršitelj dužnosti graničnoga veterinara (1927–28) i granični veterinar iste stanice (1928–32). Na toj dužnosti bio je 12. II. 1930. promaknut u status veterinarskoga savjetnika. U prvoj pol. 1932. postavljen je za veterinarskoga savjetnika Kraljevske banske uprave Savske banovine u Zagrebu (1932–41). Na toj dužnosti bio je 1934. promaknut u petu položajnu grupu, a 1937. za višega veterinarskog savjetnika četvrte položajne grupe drugog stupnja. Uspostavu NDH dočekao je kao zaposlenik Veterinarske eksperimentalne stanice Zagreb, odakle je rješenjem Ministra narodnoga gospodarstva bio 20. V. 1941. umirovljen. Za rata u njegovoj se kući u Tuškanovoj ul. nalazila prva partizanska ilegalna radiopostaja, koju su vodili → Josip i Karlo Stjepan Engel. Njihova brata → Đ. Pavlovića spasio je F. upozorivši ga na ulici da se u stanu nalazi policijska zasjeda. U srpnju 1941. je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Bio je aktivan član Hrvatsko-slavonskoga veterinarskog društva i Jugoslavenskoga veterinarskog udruženja (od 1921). Surađivao je u domaćim i međunarodnim periodikama. – Supruga Blanka, farmaceutkinja (Koprivnica, 8. III. 1902 – logor Jasenovac, ?1944). Kći Aloisa Fischla. Bila je farmaceutkinja u Zagrebu. Po uspostavi NDH prijavila je imovinu, uhićena i deportirana u logor Jasenovac, gdje je stradala. – Sin Raoul, revolucionar (Zagreb, 1929). Prije II. svj. rata bio je učenik u Zagrebu. Nakon uspostave NDH i nakon što mu je otac odveden u logor Jasenovac, prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac 6. brigade 7. banijske divizije te djelovao u Agitpropu iste divizije.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 691.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Lončarić: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.