GRÜNHUT, Gavro (Gabriel), nakladnik, tiskar i publicist (Senj, 24. III. 1849 – Beč, 3. III. 1906). U Karlovcu je učio slagarski obrt u Abela Lukšića 1861–66. Radio je u tiskari Ljudevita Gaja u Zagrebu, potom u Beču u listu Novi pozor, 1869. u Sisku, gdje je izlazio Zatočnik. Od 1870. ponovno je u Zagrebu kao slagar lista Sloga. God. 1872. bio je osuđen na kraći zatvor zbog sudjelovanja u štrajku tipografskih radnika. Jedan je od utemeljitelja i tajnik zagrebačkoga Obrtničko-radničkoga društva (1873). Prešao je u Kraljevicu kao poslovođa tiskare, no već 1874. otišao u Senj, gdje je radio kao slagar i 1875. sudjelovao u pokretanju časopisa Radiša. Nakon nesporazuma s vlasnikom tiskare preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor. Potom je otišao u Rijeku, otkupio tamošnju knjižaru i postao dioničar Primorske tiskare, koja se na njegov prijedlog preselila na Sušak. G. je postao njezin upravitelj te utemeljitelj biblioteke »Poučna knjižnica«. Prihvativši ideje Stranke prava, 1878. pokrenuo je list Sloboda te ga uređivao i surađivao u rubrici Glas iz Primorja do 1880. Njegovom zaslugom taj list obilježio je pravaško novinstvo, pridobio širu čitateljsku publiku i pridonio povećanju broja pravaških zastupnika u Saboru 1881. Istodobno je putovao po Slavoniji i agitirao za Stranku prava. Zbog Starčevićevih članaka u Slobodi optužen je kao »sukrivac zločinstva uvrede Veličanstva«, ali porota ga je 1880. proglasila nevinim. Pokrenuo je pravaški beletristički list Hrvatska vila (1882–85) i satiričke listove Bič (1883–85) te Novi bič (1885–86). U tim listovima te u Katoličkoj Dalmaciji, Slobodi, Obzoru od 1873. do 1894. pisao je pretežno pravaške polit. članke te članke o pitanjima književne kritike i hrv. kulturnog napretka. Potpisivao se i kao Gavro Zelenklobuković i Zelenkapić. Kad se 1883. preselio u Zagreb i otvorio knjižaru, pokrenuo je »Univerzalnu biblioteku« u kojoj je izašlo više knjiga Eugena Kumičića, Augusta Harambašića, Julija Rorauera, Nikole Kokotovića i Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Zbog nekih priloga u Biču 1885. osuđen je na višemjesečnu tamnicu. Budući da su se progoni pravaškoga tiska nastavili, 1888. je napustio Zagreb te u Beču pokrenuo »poslovnicu za izdavanje umjetničkih slika i knjiga«, a nakon njezine propasti otvorio je kavanu. Kao organizator, izdavač knjiga i pokretač listova, G. je pridonio napretku hrv. tiskarstva te kulturnoga i knjiž. života.
LIT.: Spomenica na 4. rujna 1880. Sušak 1880. – A. Harambašić: Svaštice. Kvarner, 1(1884) 2. – Đ. Deželić: Senjanin Gavro. Dragoljub (kalendar), 44(1907). – D. Kučenjak: Spomen-knjiga I. zagrebačkog radničkog društva 1873–1923. Zagreb 1925. – V. Cecić: Historija organizacije i političkih borba grafičkih radnika Hrvatske 1870–1955. Zagreb 1955. – J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962. – M. Despot: Od Biča do Satira. Kaj, 6(1973) 3. – V. Oštrić: Nema na svietu ljepšega nego li druževni život. Ibid. – M. Gross: Povijest pravaške ideologije. Zagreb 1973. – V. Oštrić: O počecima radničkog pokreta u Senju 1874–1914. Senjski zbornik, 7(1976–1979). – D. Pavličević: Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj. Zagreb 1980. – M. Kaminski i O. Maruševski: Grünhut, Gavro. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.