POLICER, Stjepan (Pišta), infektolog (Bogojevo, Srbija, 1894 – ?Beograd, 3. II. 1951). Sin Moricov. Medicinu je započeo studirati u Beču, a diplomirao je 1925. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U Beču je bio član Kluba studenata socijalista, a u Zagrebu član Kluba studenata marksista. Od 1921. član je KPJ. God. 1925. uhićen je kao komunist, no pušten nakon štrajka glađu. U Zagrebu je specijalizirao infektologiju te je radio u Higijenskom zavodu i kao nastavnik u Školi narodnoga zdravlja. Imenovan je voditeljem epidemiološke službe za borbu protiv pjegavca u Derventi. Iako je bio u mješovitom braku, po uspostavi NDH bio je uhićen i odveden u logor u Gospić, a poč. 1942. u logor Jasenovac. U ljeto 1942. logorske su ga vlasti iz Jasenovca poslale u Đakovo radi suzbijanja epidemije tifusa u logoru. Potom je vraćen u Jasenovac, iz kojeg je uspio pobjeći i krajem 1942. priključio se partizanima djelujući kao referent saniteta Kozaračkog odreda i 5. krajiške brigade, upravitelj bolnice 5. korpusa, referent za zdravstvo za Bosansku krajinu, a nakon rata načelnik u Komitetu za zaštitu narodnoga zdravlja u Beogradu. Nakon rezolucija Informbiroa (1948–49), izložen pritiscima i prijetnjama, počinio je samoubojstvo.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 42(1992) 1. – Mi smo preživeli, 1. Beograd 2001.