GRÜNHUT, Alfred, dramski i filmski glumac i redatelj (Zagreb, 1882 – Zagreb, 10. X. 1946). Podrijetlom je iz ugledne zagrebačke obitelji; sin Josipa i Amalije rođ. Reichl. Obrtnu školu završio je u Zagrebu, a graditeljsku u Freiburgu. Prekinuvši studij graditeljstva u Hildburghausenu jer je istodobno studirao na Meiningerovu dvorskom kazalištu, vratio se u Zagreb. Glumu je učio u Dragutina Freudenreicha, Ignacija Borštnika, Václava Antona, Milivoja Barbarića, a prvi put javno nastupa 1903. sa Hrvatskim pjevačkim društvom »Kolo«, a sljedeće god. na dobrotvornoj predstavi s Freudenreichom u korist družbe Sv. Ćirila i Metoda. Potom se pridružio putujućoj glumačkoj družini Josipa Maričića. God. 1907. prvi je put nastupio u zagrebačkom HNK u ulozi Kralja u komediji Don Cezar od Bazana Adolpha D’Enneryja i Philippa Françoisa Pinela Dumanoira, a potom je igrao i Niku Marinovića u Vojnovićevu Ekvinociju. Bio je godinu dana član trupe »Primorsko putujuće kazalište« pod vodstvom Mihajla Markovića, koja je gostovala po BiH, Dalmaciji i primorskom dijelu Italije. Kao glumac, redatelj i pedagog radio je u Osijeku i Varaždinu. Nakratko je bio član »Neue Wiener Bühne« i »Theater der 500« u Beču. Od 1917. do umirovljenja 1941. bio je član HNK u Zagrebu te je nastupao u operetama, lakrdijama i dramama, a najuspješniji je u žanru karakterne komike. Zapažen je kao Shylock (William Shakespeare, Mletački trgovac), Grutz (Karl Schönherr, Zemlja), Prokurator (Eugène Brieux, Crveni talar), Streckmann (Gerhart Hauptmann, Roza Bernd), Pastor (August Strindberg, Otac), Zvrndeša (W. Shakespeare, San ivanjske noći), Vuk (Ivan Gundulić, Dubravka), Osip (Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Revizor). Pomno je karakterizirao uloge postarijih Židova: Reb Elje (Sholem Asch, Bog osvete), Kantor Rabinowicz (Samson Raphaelson, Pjevač jazza), u ovoj posljednjoj ulozi proslavio je 1930. 25. obljetnicu glumačkoga rada. Od 1920. utemeljitelj je i glumac nekoliko zagrebačkih kabareta. Kao filmski glumac započeo je za boravka u Beču ulogama u filmovima »Sascha-Filma«. Na početku filmske proizvodnje u Hrvatskoj, u zagrebačkom je »Croatia-filmu« bio glumac i redatelj u komediji Vragoljanka te drami Dvije sirote (1918), a igrao je i u Brišem i sudim Arnošta Grunda (1919) te u Strozzijevoj melodrami Dvorovi u samoći (1925). Uz Hamilkara Boškovića, Teodora Milića-Žumberskoga i Tita Strozzija jedan je od članova-osnivača filmskoga poduzeća »Jugoslavija-film« 1919, u čijim je filmskim žurnalima nastupao. Pisao je o problemima i potrebama putujućih kazališta (Hrvatska metropola, 1926). Po uspostavi NDH predao je molbu za dobivanje arijskih prava, koju je supotpisao i tadašnji intendant HNK Dušan Žanko, kao i molbu da ga se oslobodi od nošenja žid. znaka, no u lipnju 1941. bio je odbijen. Zajedno sa suprugom Štefanijom rođ. Skrbinšek preuzeo je žid. znak te je 1941. i umirovljen. Iste je god. prešao na katoličanstvo te bio izuzet od najtežih oblika progona, jer mu se supruga u dokumentima predstavljala kao »arijevka«. Za vrijeme NDH nastupao u starim kazališnim ulogama te u kabaretskim priredbama. U akcijama kontribucije morao je 1942. predati zlatni sat (dobiven od kazališnoga osoblja povodom 25. obljetnice rada), koji mu je vraćen nakon intervencije kazališnoga intendanta D. Žanka.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27251. – KŽZ.
LIT.: Debut des Herrn Alfred Grünhut am kroatischen Landestheater. Židovska smotra, 1(1906–1907) 8. – I. Souvan (S-n): Herr Grünhut als Flachsmann. Agramer Zeitung, 86(1911) 105. – Veselo kazalište u kavani klub. Dom i svijet, 34(1921) 4. – R. Habeduš: Alfred Grünhuth. Colosseum, 1(1922) 2. – I. Brlić: O 25-godišnjici rada G. Alfreda Grünhuta. Novosti, 24(1930) 135. – Dvadesetpetogodišnjica umjetničkog rada Alfreda Grünhuta. Večer, 11(1930) 2838. – Židov, 24(1930) 18. – R. Maixner (M.): Jubilej Alfreda Grünhuta. Obzor, 71(1930) 112. – Lj. Maraković: Dvije proslave u Nar. kazalištu. Hrvatska straža, 2(1930) 119. – -o-: Alfred Grünhut. Jutarnji list, 19(1930) 6564. – H. Vinković (-v): 25-jähriges Bühnenjubiläum Alfred Grünhut. Morgenblatt, 65(1930) 133. – M. Marković: Iz mojih kazališno-umjetničkih uspomena. Novosti, 34(1940) 34. – Enciklopedija Hrvatskog narodnoga kazališta u Zagrebu. Zagreb 1969. – I. Mrduljaš: Ostavština Alfreda Grünhuta. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 9(1983) 27/28. – Isti: Zagrebački kabaret. Zagreb 1984. – I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb 1998. – Z. Đerđ i V. Majcen: Grünhut, Alfred. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.