PLACHTE, Adolf, poduzetnik i žid. aktivist (Trgovišće, 1848 – Varaždin, 21. IV. 1922). Sin Jakoba (Čakovec, 1818 – Varaždin, ?) i brat Lavoslava; u braku s Evom rođ. Hönigsberg imao je sina Ljudevita. Bio je kućevlasnik, trgovac i bankar, vlasnik mjenjačnice u Varaždinu na Kapucinskom trgu te predsjednik ŽO u Varaždinu (1896. i 1911). Kao gradski zastupnik sudjelovao je u političkom životu Varaždina. Od Ladislava pl. Horvata kupio je vlastelinstvo Budinščinu. Pokopan je na Židovskom groblju u Varaždinu. – Supruga Eva (Ema) rođ. Hönigsberg, dobrotvorka (Varaždin, 1856 – Varaždin, 22. I. 1925). Kći trgovca Leopolda i Hany (Johanne) rođ. Deutsch. Bila je predsjednica Izraelitičkoga gospojinskog dobrotvornog društva u Varaždinu 1911–12, u vrijeme donošenja novih pravila. Pokopana je na Židovskom groblju u Varaždinu. – Sin Ljudevit, bankar (Varaždin, 6. IX. 1875 – ?, Italija, 1945). God. 1921. preselio se u Zagreb, gdje se spominje kao vlasnik trokatnice u Vlaškoj ul. Bio je ravnatelj Hrvatske sveopće kreditne banke (Hrvatske udružene banke Zagreb) do umirovljenja 1934. na osnovi »Uredbe o smanjenju troškova režije novčanih zavoda pod zaštitom od 22. XI. 1933«. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo te zatražio priznanje arijskih prava i oslobođenje od nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. Na ime žid. kontribucije predao je zlatninu i podnio prijavu imetka u kojoj je naveo da su mu i roditelji i djedovi starosjedioci u Varaždinu, te i da posjeduje veći broj dionica Trgovačke i obrtne banke u Novom Sadu. Čini se da je ubrzo potom prebjegao iz Zagreba u Italiju. Bio je u braku s Osječankom Margitom rođ. Berger, koja je preživjela II. svj. rat. Rat je preživio i njihov sin Rudolf, kemičar (Varaždin, 21. VII. 1914 – ?), koji je 1941. bio apsolvent Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. – Adolfov brat Lavoslav, posjednik i političar (Varaždin, 18. IX. 1861 – Varaždin, 27. VII. 1934). Završio je gimnaziju u Varaždinu i Visoku poljoprivrednu školu u Heidelbergu. Odsluživši vojsku u kojoj je stekao čin pričuvnoga časnika, vratio se u Varaždin i s bratom preuzeo upravu vlastelinstva Budinščina. Uz gospodarstvo, koje je uspješno vodio dugi niz godina, bavio se i politikom. Aktivno se uključio u rad radikalne oporbe u Starčevićevoj stranci prava. U toj je stranci stekao zapaženu ulogu, tako da je u svojem dvoru na imanju u Budinščini primao najuglednije članove stranke, među kojima i samog Antu Starčevića. Kao član vodstva stranke supotpisnik je Proglasa za hrvatski narod. Materijalno je potpomogao gradnju Starčevićeva doma u Zagrebu. Pokopan je na Židovskom groblju u Varaždinu.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 691. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27827. – Matica rođenih ŽO Varaždin.
LIT.: Varaždinski viestnik, 7(1896) 51. – Hrvatske pravice, 5(1911) 49. – Jahres-Bericht des Warasdiner israelitischen Frauen-Vereines für das Jahr 1911. Varaždin 1912. – Pravila Izraelitičkog gospojinskog dobrotvornog društva u Varaždinu. Varaždin 1912. – Varaždinske novosti, 6(1934) 243; 12(1940) 530. – R. Horvat: Povijest grada Varaždina. Varaždin 1993. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.