PAVLINOVIĆ, Hugo (Kohn), bankar (Požega, 27. IX. 1879 – Zagreb, 31. X. 1940). Na temelju dozvole Kraljevske zemaljske vlade 1901. promijenio je prezime Kohn u Pavlinović, a iste se god. u Osijeku oženio Martom rođ. Krausz, s kojom je imao Branka i Pavicu. Brat je pravnika Bernarda, koji je 1917. dobio plemstvo s pridjevkom »od Požege.« Od 1896. bio je gradski računarski savjetnik u Požegi, tajnik ŽO (1905–09) i Građanskoga streljačkog društva. Od 1906. član je Nadzornoga odbora Prve požeške štedionice, od 1907. zastupnik Osiguravajućega zavoda »Croatia«, a od 1918. njegov voditelj za Požegu i okolicu te upravitelj Prve hrvatske štedionice u Osijeku. Te je god. također u Požegi osnovao Banku za obrt, industriju i trgovinu d. d. Požega, koja je 1919. promijenila naziv u Bankarski i lombardni posao »Hugo Pavlinović« te vjerojatno prestala s radom 1922. njegovim preseljenjem u Zagreb. God. 1922. imenovan je glavnim tajnikom i ravnateljem Glavnoga zastupstva Jadranskoga osiguravajućeg društva u Zagrebu. Iste je god. predložio osnivanje požeške gradske štedionice, no kako požeške gradske vlasti nisu imale razumijevanja za to, svoj je kapital preusmjerio 1923, uz pomoć ministra financija, u otvaranje privatne financijsko-porezne poslovnice u prostorijama Jadranskoga osiguravajućeg društva u Palmotićevoj ul. u Zagrebu. Također je u Zagrebu vodio Osiguravajuće društvo »Jugoslavija« iz Beograda. Stručnim člancima surađivao je u periodicima Glasnik županije, Općinski upravnik, Bankarstvo, Narodno-gospodarstvena i financijalna smotra. – Supruga Marta (Osijek, 11. VII. 1884 – Auschwitz, 1944), kći je Josipa Krausza. Do 1933. imala je zavičajnost u Požegi, a potom se preselila u Zagreb. Po uspostavi NDH morala je prijaviti imovinu i prešla na katoličanstvo. S kćeri Pavicom (Požega, 7. VI. 1906 – Rim, o. 1980) prebjegla je u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ostala je na Rabu, a odande su je u ožujku 1944. nacisti deportirali u Auschwitz. – Sin Branko, pravnik i pravni pisac (Požega, 7. III. 1909 – Bern, Švicarska, 6. VII. 1999). Studirao je u Münchenu i Leipzigu, gdje je diplomirao kao stručnjak za osiguranje, a doktorirao na Sveučilištu u Bernu disertacijom Die Kapitalanlagepolitik in der Privatversicherung, koju je 1936. objavio u vlastitoj nakladi. Kao stručnjak za osiguranje na temelju dozvole Odjeljenja za trgovinu, obrt i industriju Kraljevske banske uprave 1932. u Zagrebu je otvorio privatnu poslovnicu za posredovanje i savjetovanje u poslovima osiguranja (palača Burze), a radio je i kao stalni zaprisegnuti sudski vještak. U veljači 1941. bez prtljage je otišao na Korčulu i ondje dočekao Travanjski rat. S Korčule se prebacio u Italiju, gdje je dočekao kraj II. svj. rata. Jedno je vrijeme radio u Rimu, a potom u Bernu, gdje je do umirovljenja bio savjetnik najveće švic. banke UBS. Prva supruga bila mu je Vera, rodom iz Čakovca, dok je u drugom braku bio s Dorotheom rođ. Finkelstein, rodom iz Odese, koju je upoznao u Tel Avivu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na žid. dijelu zagrebačkoga Mirogoja. Stručne članke o osiguranju objavljivao je u periodikama Providnost, Jugoslavenski Lloyd, Svojina, Glasnik Udruženja akutara Kraljevine Jugoslavije, Ekonomist, Požeške novine, Karlovački glasnik, Jutarnji list. Autor je djela Suzbijanje storna u životnom osiguranju. (Zagreb 1933). i Die Kapitalanlagepolitik in der Privatversicherung (Zagreb 1936).
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633, 690. – Podaci o ulazniku B. Polić i I. Jeričević.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.