PAPP, Pavle (Pap, Šilja), revolucionar (Perlez kraj Zrenjanina, Srbija, 9. I. 1914 – Skradin, 15. VIII. 1941). Sin Henrikov. U Novom Sadu završio je žid. osnovnu školu i državnu mušku gimnaziju. God. 1932. upisao je Medicinski fakultet u Beogradu. Bio je tajnik Sveučilišnoga vijeća studenata te član uprave Udruženja jugoslavenskih medicinara. Uz to je bio član SKOJ (od jeseni 1932), sekretar organizacije SKOJ Medicinskoga fakulteta (1932), član Mjesnoga komiteta SKOJ u Beogradu (od veljače 1934) i Pokrajinskoga komiteta SKOJ za Srbiju (od ožujka 1934). God. 1934. postao je član KPJ te je uređivao list Medicinar i bio gl. urednik lista Mladi komunist. U srpnju 1934. bio je uhićen i osuđen na tri godine robije u Srijemskoj Mitrovici. Potom postaje član Pokrajinskoga komiteta KPJ za Vojvodinu (od srpnja 1937) i član Centralnoga komiteta SKOJ (1939). Prelazi u potpunu ilegalu, a Sud za zaštitu države osuđuje ga u odsutnosti na 15 godina robije. U listopadu 1940. postaje član CK KPJ. Uoči II. svj. rata radio je u Zagrebu kao instruktor CK KPJ u zagrebačkoj partijskoj organizaciji. Od svibnja 1941. organizirao je akcije udarnih grupa i u njima sudjelovao (atentat na policijskog agenta Tiljka), upravljao partijskom tehnikom i pomagao u uspostavljanju veza za odlazak članova KPJ iz Zagreba u partizane. Kao šef tehnike bio je jedan od najvažnijih partijskih aktivista u Zagrebu pa se i Josip Broz Tito sastao s njime u svibnju, prije svojeg odlaska u Beograd. Josip Kopinič, sovjetski agent u Zagrebu, sumnjičio je Pappa za neke provale u partijsku organizaciju potkraj lipnja i početkom srpnja iste godine, ali su se optužbe pokazale neosnovane. Tada je u pismu optuživao CK KPH »za neaktivnost i oportunizam«, ali ga je CK KPJ potom kaznio strogim ukorom »zbog nekonspirativnosti« i »zbog grupaškog stava«. Pod lažnim imenom i krivotvorenim dokumentima (kao Vjekoslav Magdalenić, doktor iz Livna) poč. kolovoza 1941. u svojstvu delegata CK i po zapovijedi CK KPJ i CK KPH odlazi u Split pružiti pomoć Područnom komitetu KPJ za Dalmaciju u organiziranju prvih partizanskih odreda. Bio je polit. komesar novoosnovanih sedam partizanskih odreda i zapovjednik Vodičko-zatonskoga odreda, s kojim se uputio prema Dinari. Talijani su ga uhvatili 12. VIII. 1941. u selu Vačani te ga odveli u Skradin, gdje je nakon teškoga zlostavljanja javno strijeljan 15. VIII. na mjesnom trgu. Za narodnoga heroja proglašen je 5. VII. 1945.
LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – Pap Henrika Pavle – Šilja. Zbornik Narodnih heroja, 2. Beograd 1975. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – J. Broz Tito: Sabrana djela, 7. Zagreb 1983. – N. Lengel-Krizman: Narodni heroji iz Hrvatske – Židovi. Novi Omanut, 9(2001) 47/48.