PAL, Alfred, slikar i grafički dizajner (Beč, 30. XI. 1920 – Zagreb, 30. VI. 2010). Sin Stefana (Samuela) Pollacka (Banovci, 1877 – Krakov, Poljska, 1931) i Tereze rođ. Deutsch (Beč, 1895 – logor Loborgrad, ?1942). Djetinjstvo je proveo u Beču, gdje mu je otac imao malu kemijsku tvornicu, i Krakovu, gdje je otac pokrenuo tvornicu »Purus«. Nakon razvoda roditelja, s bratom Aleksandrom ostao je živjeti s ocem. Osnovnu školu pohađao je u Krakovu i Beču, gdje je započeo gimnaziju. Nakon očeve smrti 1931. s bratom je došao rodbini u Vukovar, gdje je 1940. maturirao na gimnaziji i gdje mu je dvije godine učitelj crtanja bio Marijan Detoni. Pokušao se upisati na studij arhitekture u Beogradu, ali zbog numerusa claususa nije bio primljen. Za Travanjskoga rata sklonio se u Čakovce kraj Vukovara te je preko Zagreba došao do Crikvenice. Od studenoga 1942. bio je interniran u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskog bataljona i 3. brigade 7. banijske divizije, u kojoj je bio zadužen za ilustriranje i tiskanje vijesti, brošura, novina i početnica za opismenjivanje boraca. Sudjelovao je na Kongresu kulturnih djelatnika u Topuskom 1944. Iste god. postaje karikaturist redakcije Vjesnika. Nakon II. svj. rata živio je u Zagrebu, gdje je bio tehnički urednik Ilustriranoga vjesnika (1945–47), osnivač i suradnik te član uredništva Kerempuha (1947–49). U dva je navrata bio zatočen na Golom otoku (1949–50. i 1951–54). Potom je radio kao transportni radnik, aranžer izloga, crtač, ilustrator i prevoditelj s njemačkog. S Nenadom Pepeonikom otvorio je 1964. sitoslikarski atelijer »PP« te postao član ULUPUH, a 1975. inicijator i osnivač ZGRAF, međunarodne manifestacije grafičkoga dizajna i vizualnih komunikacija. Djelovao je kao likovni urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske 1971–85. Opremio je biblioteke »Evergreen«, HIT, ITD, »Latina & Greca«, »Alfa i Omega«, »Zlatna knjiga«, »Sto najvećih«, »Stoljeća hrvatske književnosti«, te mnoge rječnike, knjige iz povijesti umjetnosti, biblioteke izbora iz svjetske književnosti itd. Važan su dio njegova grafičkoga dizajna plakati koje je radio za različite naručitelje (HNK, Gradsko dramsko kazalište »Gavella«, Moderna galerija u Zagrebu, Zagrebački salon, Muzičke večeri u Zadru, XIII. Internationalis Congressus Marianus / VI. Congressus Mariologicus 1971). Dizajnirao je i plakat za izložbu Židovi na tlu Jugoslavije (1988), za koju je opremio i katalog. – Slikarstvom se bavio od 1960. Slikao je apstraktne kompozicije s izraženom dramatikom (Bestijarij, 1971). Samostalno je izlagao od 1961, počevši od izložbe Stratišta u Društvu arhitekata u Zagrebu. Izlagao je i u Karlovcu, Vukovaru, Hvaru, Dubrovniku, a skupno, među ostalim, na Zagrebačkom salonu (1970), izložbi Holokaust, pedeset godina poslije (1989) i San i krik, likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (2000). U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt 2009. priređena je njegova retrospektivna izložba grafičkoga dizajna s otprilike 1000 oblikovanih knjiga i plakata, a u Društvu arhitekata Zagreba imao je izložbu slika pod naslovom Ljudsko mjerilo Golog otoka. Za monografiju Sutjeska dobio je 1984. nagradu »Vladimir Nazor« za grafiku te istu nagradu za životno djelo u kategoriji likovne i primjenjene umjetnosti 2010. Iste je god. dobio i Nagradu grada Zagreba za životno djelo. Potaknuo je obnovu zgrade ŽOZ i sudjeluje u osnivanju Galerije »Milan i Ivo Steiner«. Bio je dugogodišnji član Vijeća ŽOZ i kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger« te jedan od inicijatora i prvi tehnički urednik Biltena, poslije preimenovanoga u Ha-kol, glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj. Bio je i prvi likovni urednik Novoga Omanuta. O njemu je snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova, među njima Sudbine (1991), Goli otok (1994) i Priča iz Vukovara (2001) redatelja Bogdana Žižića. – Sa suprugom Branislavom (Branom) rođ. Žuvela otac je Aleksandre (Saše) i Petra Samuela. – Kći Aleksandra (Saša), romanistica i anglistica (Zagreb, 1964). Diplomirala je francuski i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala iz područja Europskih studija na Sveučilištu u Zagrebu u suradnji sa sveučilištem Paris-Assas II. Na prijelazu XX/XXI. st. radila je kao prevoditeljica u Haagu na Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, a potom se vraća u Zagreb, gdje se nastavlja baviti prevodilačkim radom. – Sin Petar Samuel, kipar i medaljer (Zagreb, 1969). Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje radi u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Baričević: Pal, Alfred. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996. – D. Ivanuša: Dimenzije jednog vremena (katalog izložbe). Zagreb 1996. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000. – P. Požar: Pal, Alfred. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – Alfred Pal. Zagreb 2004. – Plakati 1964.–2004. Vukovar 2005. – Alfred Pal. Grafički dizajn, retrospektiva. Zagreb 2009. – (Nekrolozi). Jutarnji list, 13(2010) 4309. – B. Polić, Novi Omanut, 18(2010) 100. – Alfred Pal. Slikarstvo na krilima boje i voska. Zagreb 2012. – B. Hlevnjak i R. Ivanuš: Alfred Pal, karikaturist, ilustrator, grafički dizajner i slikar, Zagreb–Vukovar 2016.