NAHMIJAS, Jakov, publicist i pol. djelatnik (Bugojno, BiH, 5. IV. 1922 – Crni Lug, 29. VI. 1951). Sin Izaka i Elze rođ. Grof. Školovanje je započeo u Bugojnu, maturirao u Sarajevu, potom upisao studij strojarstva na Pomorskoj akademiji u Bakru, koji je prekinuo za II. svj. rata. God. 1941. priključio se partizanima kao član SKOJ i pozadinski rukovoditelj omladine za Bakar, Kraljevicu, Kostrenu i okolicu. Uhićen je 1942. i osuđen na smrt strijeljanjem, što je ubrzo bilo preinačeno u kaznu doživotnoga zatvora, koju je služio do kapitulacije Italije u rujnu 1943, kad nastavlja s ilegalnom aktivnošću u Ljubljani. Potom su ga uhitili Nijemci i deportirali u logor Dachau, gdje je 1945. dočekao oslobođenje. Nakon II. svj. rata bio je upravitelj bolnice u Dachauu, potom je radio kao prevoditelj u Jugoslavenskoj vojnoj misiji za pronalaženje ratnih zločinaca u Njemačkoj i Austriji. Poč. 1946. vratio se u Sarajevo. U Bakru je završio Pomorsku akademiju te je radio kao brodski strojar na brodovima Jugoslavenske trgovačke mornarice. Stradao je u zrakoplovnoj nesreći. – U dječačkoj dobi objavljivao je pjesme u glasilu žid. omladine Haaviv – Proljeće, koje je izlazilo u Zagrebu; poslije je pisao reportaže za periodike Primorski vjesnik, Riječki list, Ilustrirani vjesnik. Posmrtno mu je objavljen roman Oni sa brodova (Zagreb 1952). – Brat Danilo, pisac i novinar (Bugojno, BiH, 22. X. 1926 – Bremen, Njemačka, 6. VII. 2000). Školovanje je započeo u Livnu, a srednju školu završio u Sarajevu. God. 1942. s krivotvorenim je dokumentima pobjegao u Split, gdje je bio uhićen i odveden u zatvor u Rijeci, odakle je interniran u logor u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskog bataljona i 7. banijske divizije. Bio je na bojišnicama u Lici, na Kordunu i Baniji. Nakon rata završio je partizansku gimnaziju u Sarajevu te upisao Novinarsku i diplomatsku visoku školu u Beogradu. Od veljače 1948. do studenoga 1949, kad je uhićen, a potom i osuđen na 18 mjeseci zatvora kao informbiroovac, radio je kao voditelj dopisništva beogradskoga časopisa Borba za BiH i objavljivao novele u Almanahu mladih. Tijekom 1950–51. bio je interniran na Goli otok. Budući da mu je nakon odsluženja kazne bio onemogućen nastavak školovanja u Beogradu i na ostalim visokoškolskim ustanovama u Jugoslaviji, bavio se ugostiteljstvom i turističkom djelatnošću u Opatiji, a potom u Italiji i Njemačkoj. U romanima Nema mjesta pod suncem (Rijeka–Beograd 1959), Razvijano sjeme (Rijeka 1960) i Oganj (Rijeka 1963) govori o stradanju jugoslav. Židova tijekom II. svj. rata, o Židovima u antifašističkoj borbi te o prilikama u tal. fašističkim logorima sjev. Jadrana.
LIT.: D. Šarenac: Nahmijas, Danilo. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.