MURAI, Jurica, pijanist i glazb. pedagog (Varaždin, 26. III. 1927 – Zagreb, 26. I. 1999). Sin Roberta i Dragice rođ. Somogy, brat Dragutina (?, 1930 – ?, 1988) i Roberta (?, 1940 – ?, 1965). Podrijetlom je iz žid. posjedničke obitelji Mandl, koja bilježi svoje korijene još od sred. XVIII. st. u Bácsalmásu. Na njegov glazb. odgoj utjecala je baka Angela Eszter Finaly Murai (Budimpešta, 1864 – Varaždin, 1940), koja ga je odvela u Zagreb, gdje je poduku iz glasovira isprva trebala započeti ugledna pijanistica → Antonija Geiger-Eichhorn, koja je uvjetovala da se preseli k njoj te je njegovo obrazovanje preuzeo Svetislav Stančić. Započeo je studij glasovira u Budimpešti u klasi Béle Böszörményi-Nagyja, koji je morao prekinuti zbog II. svj. rata te je 18. II. 1945. transportom odveden u logor Bemerode kraj Hannovera u Njemačkoj, odakle se vratio pješke na imanje u Svetom Jurju u ljeto 1945. Upisao je studij glasovira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1950. diplomirao u klasi S. Stančića. Kao stipendist franc. vlade studirao je u Parizu kod Marguerite Long, a u Sieni je na Accademiji Chigiana pohađao majstorske tečajeve kod Guida Agostija i Alfreda Cortota. Od 1951. do smrti djelovao je na Odjelu za glasovir Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, isprva kao asistent S. Stančića, a od 1966. kao redoviti profesor i pročelnik Odjela za glasovir u dva mandata. Umirovljen je 1994. Ostvario je bogatu koncertantnu karijeru, svraćajući pozornost istančanom sklonošću čistoći izraza, koja je često vezala njegov repertoarni izbor uz djela klasičnoga razdoblja te je na tom području ostvario neke od najboljih interpretacija. Često je u svoje programe uključivao i djela hrv. skladatelja, osobito iz ranijih razdoblja, a bavio se i redigiranjem djela hrv. glazbene baštine te priređivanjem za tisak instruktivnih izdanja djela velikih majstora. Koncertirao je i u ŽOZ te izvodio djela žid. autora. Održao je više od 800 koncerata (od toga oko 40 inozemnih turneja) u suradnji s 38 stranih i oko 32 domaća dirigenta, 27 europskih orkestara i 18 orkestara bivše Jugoslavije. Odgojio je niz kvalitetnih pedagoga i koncertanata. Snimao je za radio, televiziju i nosače zvuka; nagrađivan mnogobrojnim priznanjima i nagradama: Godišnja nagrada »Vladimir Nazor« (1970) i Nagrada za životno djelo (1993), Nagrada »Milka Trnina« (1959, 1972), Nagrada grada Zagreba (1962), »Zlatna lira« (1970), »Ivo Tijardović« (1978), »Ivan Lukačić« (1985), Nagrada »Lovro pl. Matačić« za životno djelo (1996), a 1997. izabran je za redovitoga člana HAZU. Veći dio njegove značajne i bogate nototeke, koja se sastoji od više od 1940 naslova, doniran je 2004. NSK u Zagrebu kao ostavština njega i supruge Elle Kovačić-Murai. Varaždinske barokne večeri, čiji je bio suosnivač, ustanovile su Nagradu »Jurica Murai«, a u Varaždinu je 2004. šetalište nazvano njegovim imenom te postavljena spomen-ploča na njegovu rodnu kuću. – Otac Robert, posjednik (Belica, 10. V. 1887 – ?, 1951). Sin Roberta Mandla. Nakon što je 1861. Međimurje pripojeno Mađarskoj, njegov djed Mihaly Mandl (? – Belica, 1883) sa sinom Robertom (? – Merano, Italija, 9. IV. 1914) kupio je imanje u Belici. R. se nakon završenoga studija agronomije u Budimpešti i usavršavanja vinogradarstva u Francuskoj, bavio vinogradarstvom i voćarstvom na imanju Sveti Juraj na Vodama u Međimurju. Promijenio je prezime u Murai i osnovao poduzeće »Vinogradarstvo i voćarstvo Robert Muraj Čakovec«. Bio je član ravnateljstva Čakovečko-međimurske štedionice i 1907. županijski virilist. Deportiran je u mađ. logor 1944. Brat Aurel završio je studij prava u Budimpešti, gdje se trajno nastanio.
IZV.: Podaci o ulazniku E. Kovačić-Murai.
LIT.: (Nekrolog). Novi Omanut, 7(1999) 36/37. – E. Krpan: Murai. Varaždin 2000. – Jurica Murai 1927.–1999. Zagreb 2001. – J. i V. Kalšan: Murai, Jurica. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012. – http://info.hazu.hr/murai_biografija, pristupljeno 10. I. 2012.