MOSTER, Hinko, obrtnik i ugostitelj (?, 1848 – Zagreb, 2. VIII. 1923). Rodonačelnik je obitelji istaknutih zagrebačkih gospodarstvenika. U Hrvatsku se doselio iz Galicije. U braku s Terezom rođ. Hirsch Lederer imao je devetero djece; pet sinova i četiri kćeri. Posjedovao je mlin i gostionicu u Sv. Ivanu Žabnu, koje je naslijedio najstariji sin Josip. Kći Henrietta bila je u braku s trgovcem → B. Pollakom. Zora je bila supruga Ise Weissa, vlasnika poduzeća »Iso Weiss, optika na veliko«. U poduzeću su udjela imale i sestre Julka i Lotta. Lotta je bila supruga liječnika → Arnolda Katza. – Kći Julka (Julija), poduzetnica (Sv. Ivan Žabno, 16. III. 1887 – logor Đakovo, 1942). Supruga Teodora (Toše) Haasa, vlasnika trgovine lakova i boja u Vlaškoj ul. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju imala je udio u poduzeću »Iso Weiss«. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak i prešla na katoličanstvo. Poč. siječnja 1942. deportirana je u đakovački logor, gdje je stradala. U srpnju 1942. Židovskom odsjeku bila je upućena molba za njezino oslobađanje, ali je bilo prekasno. – Sin Mavro, gospodarstvenik (Sv. Ivan Žabno, 31. I. 1878 – Rim, 1944). S bratom Edmundom je 1906. od inženjera Slavoljuba Penkale kupio patent Penkala olovke i osnovao poduzeće »Penkala–Moster«, kojeg su bili suvlasnici. Zajednički počinju 1910. graditi novu tvornicu u današnjoj Branimirovoj ul. u Zagrebu, koju 1911. završavaju i osnivaju »Penkala–Edmund Moster« d. d. Izvoze Penkala olovke i nalivpera u više od 70 zemalja svijeta; tvornica s 300 radnika 1911. narasla je na 800 radnika te je 1912–26. bila jedna od najvećih tvornica pisaćega pribora u svijetu. Kako su se prezadužili, tvornicu je 1926. preuzela banka, a braća su otišla u Berlin, gdje je brat Aleksander do 1933. imao tvornicu Penkala olovaka. M. je neko vrijeme bio ravnatelj poduzeća »Iso Weiss«. Po uspostavi NDH sa suprugom Herminom rođ. Fünkler preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Izbjegli su u Sloveniju te u Ferramonti u Italiji. God. 1944. u Rimu je počinio samoubojstvo. Supruga se nakon završetka II. svj. rata iselila u Palestinu. Umrla je 1966. u Izraelu. Njihov sin Dragutin iselio se 1934. u Palestinu, a kći Marija s tadašnjim suprugom Ottom pl. Vuchetichem dobila je 1941. ulaznu vizu za SAD i ukrcala se na posljednji putnički brod, koji je iz zaraćene Europe otplovio preko Atlantika. U trećemu braku bila je s poduzetnikom Natom Levinom i u SAD postala istaknuta žid. aktivistica → Mary Levine. – Sin Edmund, gospodarstvenik (Sv. Ivan Žabno, 24. VIII. 1873 – logor Jasenovac, 1941). S bratom Mavrom bio je vlasnik poduzeća »Penkala–Moster« i »Penkala–Edmund Moster«. Bio je i tzv. tihi partner poduzeća »Iso Weiss«. Također je bio vlasnik patenta za nalivpero kao i patenta »Stopfpilz« gljive s drškom i priborom za krpanje čarapa. Nakon što je tvornicu preuzela banka otišao je u Berlin bratu Aleksandru. Po uspostavi NDH sa suprugom Klarom rođ. Breitenstein preuzeo je žid. znak te bio deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je stradala 7. IX. 1942. u logoru u Đakovu s kćeri Alicom (Alisom), suprugom kipara → S. Brila. Mlađa kći Gertruda ud. Weiss (poslije Wight) spasila se bijegom u Australiju. – Sin Aleksander, gospodarstvenik i pravnik (Sv. Ivan Žabno, 10. III. 1880 – Zagreb, 19. XI. 1953). Nakon završenoga Pravnoga fakulteta, s bratom Bernardom bio je suvlasnik (tzv. tihi partner s udjelom od 500 000 din.) Kemijske tvornice »Bernard Moster« u Heinzelovoj ul. u Zagrebu (danas »Chromos« d. d). Kako su Edmund i Mavro bili vlasnici tvornice »Penkala–Edmund Moster« d. d., u međuratnom razdoblju sagradio je tvornicu Penkala olovaka u Berlinu, koja je postojala do 1933, nakon čega ju je bio prisiljen prodati u bescjenje. Bio u braku s Hildom rođ. Posnansky (?, 1885 – Zagreb, 30. X. 1939). Po uspostavi NDH naveo je vlasništvo nad pol. dvokatnice u Mesničkoj ul. S kćeri Marom (?, 1926 – logor Đakovo, 1942) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu i preživio rat. Mara je stradala u logoru u Đakovu. – Sin Bernard, gospodarstvenik (Sv. Ivan Žabno, 9. X. 1876 – Auschwitz, 1944). U međuratnom razdoblju sa sinovima Ervinom i Otonom i bratom Aleksanderom bio je vlasnik Kemijske tvornice »Bernard Moster« u Heinzelovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Zorom rođ. Donner preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Tvornica, procijenjena na oko 4 300 000 din., bila mu je oduzeta i u listopadu 1941. prestala je s radom. U srpnju 1941. dobio je propusnicu da sa suprugom otputuje na navodno liječenje u Sv. Jelenu kraj Crikvenice, što je bio način da izbjegne u tal. zonu. Potom je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije sa suprugom je ostao na Rabu te su ih nacisti u ožujku 1944. deportirali u Auschwitz. Kći Zora ud. Bugarski preživjela je rat. – Bernardov sin Oton (Otto), gospodarstvenik (Križevci, 19. IV. 1911 – logor Jasenovac, ?22. IV. 1945). Bio je suvlasnik Kemijske tvornice »Bernard Moster« u kojoj je radio u upravi. Također je bio vlasnik pol. dvokatnice u Mesničkoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Uhićen je, no u srpnju 1941. kao neophodno potreban stručnjak pušten na slobodu i zadržan na radu u tvornici tutkala te mu je čak ponovo ukopčan telefon. Poslije je ipak deportiran u logor Jasenovac, gdje je preživio do pred kraj rata. Prije proboja logora 22. IV. 1945. s Ervinom i sarajevskim kemičarem Avramom Demajom pripremao je cijankalij za logoraše, kako bi se otrovali ako ih uhvate. Najvjerojatnije je stradao u proboju iz logora. – Drugi Bernardov sin Ervin, kemijski inženjer (Križevci ili Sv. Ivan Žabno, 24. III. 1909 – logor Jasenovac, ?22. IV. 1945). Bio je suvlasnik Kemijske tvornice »Bernard Moster« u kojoj je radio kao kemijski inženjer. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Također je bio vlasnik polovine dvokatnice u Mesničkoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Unatoč tomu, deportiran je u logor Jasenovac. Prije proboja logora 22. IV. 1945. s bratom i A. Demajom pripremao je cijankalij za logoraše. Najvjerojatnije je stradao u proboju iz logora.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674, 688. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27763. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Levine. – Popis žrtava.
LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Jutarnji list, 7(2004), 27. XI. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.