MOSKOVIĆ, Salamon (Samojlo), političar i gospodarstvenik (Zagreb, 7. VI. 1864 – ?). Sin Adolfa Abrahama, bačvara rodom iz Lugoša, i Jelene rođ. Švabenic, brat Vilka, Branimira, Marka, Davida i Maksa (? – Zagreb, 1. XII. 1939). Obitelj se poč. 1860-ih doselila u Zagreb, gdje je S. bio suvlasnik kemijske tvornice za preradu otpadaka, koja se o. 1900. razvila u tvornicu krovne ljepenke, umjetnih gnojiva i građevnog materijala. Radio je i kao knjigovođa u poduzeću → I. Bernsteina te kao trg. posrednik, a zabilježen je i kao ravnatelj Trgovačke veresijske zadruge te kao suosnivač »Palace hotel« d. d. Sred. 1880-ih na jednom od građanskih plesova u Zagrebu, koji su tada bili dio uobičajene građanske etikete, održao je govor, opetujući riječi Erazma Barčića o kozačkom kopitu na bečkom pločniku, zbog čega je dobio nekoliko mjeseci zatvora. Na izborima za zagrebačko Gradsko zastupstvo izabran je za zastupnika na listama Čiste stranke prava. Nakon ulaska u gradsku skupštinu tvrdio je da je antisemitizam došao iz tuđega svijeta, iz Njemačke i Beča, a u Hrvatskoj ga podržava nekolicina ljudi. Tijekom protusrpskih demonstracija 1902. huškao je svjetinu da razbija srp. dućane, a potom se u gradskoj skupštini zauzimao za zabranu »odurnog srpskog lista Srbobrana«. Nazivajući se »hrvatskim Izraelićaninom« volio je iskazivati hrv. patriotizam izjavljujući kako su »on i njegovi istovjernici pripravni još jače ljubiti hrvatsku domovinu, čim više što će ih domaći neprijatelji i izdajice napasti… Iako Židovima niječu hrvatstvo i patriotizam, ne mogu im zabraniti da ljube svoju hrvatsku domovinu.« Daljnja sudbina nepoznata. – Brat Vilko, gospodarstvenik (?, 1861 – ?logor, 1941–1945). S bratom je bio suvlasnik kemijske tvornice za preradu otpadaka u Zagrebu, koja se o. 1900. razvila u tvornicu krovne ljepenke, umjetnih gnojiva i građevnog materijala. Od 1886. bio je u mješovitom braku s »arijevkom« Julijom rođ. Kovačić, a 1905. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali se čini da znak nije preuzeo. Najvjerojatnije je uhićen i deportiran prije lipnja 1941. Stradao je u nepoznatom logoru.
IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 115, 158, 196, 422. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688. – KŽZ. – Popis žrtava.
LIT.: Hrvatsko pravo, 5(1899) 993. – J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Lj. Dobrovšak: Hrvatska javnost prema Židovima krajem 19. stoljeća (za vrijeme Dreyfusove afere od 1894.–1899.) (magistarski rad). Zagreb 2003. – S. Matković: Čista stranka prava 1895–1903. Zagreb 2001. –http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:tVEMx_Lw6yAJ:www.hsp1861.hr/vijesti1/011105zkr.htm+salamon+moskovi%C4%87&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&source=www.google.hr, pristupljeno 23. VI. 2011.