MOSINGER, Franjo (Antunović, Slobodan), fotograf (Zagreb, 26. I. 1899 – Zagreb, 14. I. 1956). Sin → Benedikta Rudolfa i Amalije rođ. Weiss, brat Luje i Vilima. Nakon osnovnog i srednjega školovanja u Zagrebu, započeo je 1916. studij arhitekture u Beču, već iduće god. na ime majke Amalije osnovao je s ocem i braćom poduzeće za distribuciju filmova »Monopol Mosinger film«. Poduzeće se bavilo uvozom i distribucijom filmova te pratilo najnovija svjetska filmska ostvarenja, a već iduće godine imalo je i studio za izradu filmskih natpisa. Nakon očeve smrti prekinuo je 1918. studij i vratio se u Zagreb, gdje je preuzeo očev fotografski atelijer i svjetloslikarski zavod u Ilici »Prvi hrvatski fotografski artistički zavod«. Radio je fotografije kolorirane pastelom te portrete umj. ličnosti. Prvu izložbu imao je 1922. u prostorijama vlastitog atelijera u Ilici, izloživši pejzaže i portrete, a te god. održao je na dan otvorenja Zagrebačkoga zbora predavanje o razvoju fotografije i fotografskih tehnika. Iz tog razdoblja sačuvan je njegov spomenar što ga predstavlja kao fotografa djece, mladih dama i gospode. Dana 28. XI. 1923. oženio se u Zagrebu kazališnom glumicom i pjevačicom Milenom (Milom) Popović (Gradec, 3. IV. 1894 – Zagreb, 19. VIII. 1982). Te god. stekao je zavičajnost u Zagrebu (dotad po ocu vođen kao građanin Varaždina). God. 1924. imao je drugu samostalnu izložbu fotografija, za čiji je katalog Album radova ateliera »Mosinger« uvodni tekst napisao Izidor Kršnjavi. Na trećoj samostalnoj izložbi pod nazivom Moderna fotografija u Salonu Ulrich 1926. predstavio se s 49 portreta i pejzaža u tehnikama plemenitih tiskova kao i pastelom koloriranim fotografijama. Tada je dobio obrtnicu za vođenje atelijera u Ilici, koji se dotad vodio kao vlasništvo majke. Svoju četvrtu samostalnu izložbu također pod nazivom Moderna fotografija isto je održao u Salonu Ulrich 1927. God. 1931. imao je izložbu u Umjetničkom paviljonu pod nazivom Novi smjer u fotografiji Franjo Mosinger. Te god. prodao je atelijer Antoniji Kulčar (»Foto Tonka«), a već 1932. otvorio je novi na Dolcu, u kojem je održao izložbu pod nazivom Lice Zagreba; tim ciklusom fotografija približio se estetici nove stvarnosti, a u pojedinim ostvarenjima dadaizmu i nadrealizmu. God. 1935. nakon majčine smrti otišao je u Beograd, gdje je otvorio atelijer u Knez Mihajlovoj ul. Te godine održao je samostalnu izložbu u Francuskom klubu u Ratničkom domu u Beogradu, a 1937. u Teniskom klubu u Tirani. U Beogradu je boravio do 1939, kad se vratio u Zagreb i otvorio atelijer »Cinema« u Bogovićevoj ul. Istodobno je vodio atelijer u Bakačevoj ul. (u Nadbiskupskom dvoru, tik do kule Nebojan). Po uspostavi NDH morao je sa suprugom prijaviti imovinu te je vjerojatno prešao na katoličanstvo. Dana 11. V. 1943. priključio se partizanskomu pokretu pod imenom Slobodan Antunović te je tijekom 1943. djelovao u Agitpropu CK KPH u Otočcu kao voditelj fotografske sekcije; za boravka u partizanima zadaća mu je bila da fotoaparatom zabilježi partizansku ratnu svakodnevicu. Zbog posljedica ranjavanja i smrzavanja bio je 1944. preko Visa prebačen na liječenje u Bari, a potom u partizanske bolnice u mjestima Grumo, Trani, St. Andrea, Gravina i Altamura, gdje je radio u kulturno-prosvjetnom odboru Invalidskoga doma. Za liječenja u Italiji izradio je album polit. karikaturâ te albume Bolesnici sobe br. 22. i Medicinari u Grumu. Nakon povratka u Zagreb 1945. zaposlio se u Odjelu za štampu Predsjedništva vlade NR Hrvatske u sklopu kojega je sa slikarom Mirkom Uzorincem 1947. pokrenuo fototečaj za osposobljavanje Invalidskoga doma te izradio album polit. karikaturâ ratnih invalida kao dio njihove rehabilitacije (poslije Škola za invalide). God. 1946. trajno je zatvorio svoj atelijer u Bogovićevoj ul., a 1953. prestao je djelovati kao službenik Odjela za štampu. Osim kao fotograf, u međuratnom razdoblju djelovao je i kao urednik te suradnik mnogobrojnih časopisa. Od 1927. bio je fotografski urednik časopisa Kulisa u kojemu je do 1935. sustavno objavljivao seriju napisa o fotografskoj umjetnosti, a pod pokroviteljstvom časopisa Svijet i Kulisa organizirao je niz zapaženih fotografskih natječaja za najljepše djevojke, djecu, najljepše noge, ruke i »bubikopf« frizure. God. 1935. postao je fotografski urednik u beogradskom dnevnom listu Vreme. Potaknuta izložbom 100 godina fotografije u Hrvatskoj njegova udovica darovala je 1966. Muzeju za umjetnost i obrt fotografsku ostavštinu svojega supruga (150 originalnih fotografija i više od 300 negativa). Velika retrospektiva njegovih fotografija ostvarena je 2002. u Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt.
IZV.: DAZ, Spisi Gradskog poglavarstva i Obrtni registar. – DAZ, Gradsko poglavarstvo Zagreb, Politički odsjek, Knjiga zavičajnika. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – HPM, 3405-3448a, Album fotografija o odlasku Franje Mosingera u antifašističku borbu 1943. godine.
LIT.: K. Matanić-Živanović: Mosinger, Franjo. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – M. Tonković: Franjo Mosinger (katalog izložbe). Zagreb 2002. – M. Tenžera: Magistralni opus Franje Mosingera. Vjesnik, 63(2002), 15. VI. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.