MORPURGO, Viktor, kemijski inženjer, javni djelatnik i žid. aktivist (Split, 1875 – logor Banjica ili Theresienstadt, 1943). U braku s Marijom (Mirjam) rođ. Gentili otac je Tine, → Silvane i Josipa. Od 1922. u Splitu je vlasnik Prve odlikovane dalmatinske parne destilerije, koja je proizvodila rakije, Maraschino, konjake i likere, bijela, crna i šiler vina. Posjedovao je od 1925. god. 24 % dionica poduzeća »Itak«, jugoslavenske tvornice alimentarnih konzervi d. d., koje je imalo u vlasništvu više tvornica ribljih konzervi na Jadranu, te bio član ravnateljstva društva. Kao ugledan građanin od 1929. bio je odbornik splitskoga Općinskoga vijeća, a 1935. izabran je za predsjednika ŽO u Splitu. Autor je teksta Daniel Rodriguez i osnivanje splitske skele u XVI stoljeću (Starine, 1962). God. 1941. bio je na čelu Odbora za pomoć izbjeglicama, spašavajući na tisuće Židova iz sjev. Hrvatske i BiH koristeći se svojim vezama s uglednim osobama u Italiji. Spasio je od pljačke i uništenja dio obrednih predmeta iz Splitske sinagoge pohranivši ih u Etnografskom muzeju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, smatrao je svojom dužnošću ostati u Splitu. Sa suprugom Marijom, kćeri Tinom i ostalim splitskim Židovima odveden je 14. X. 1943. brodom »Bakar« u Metković, a potom u logor na Starom sajmištu u Beogradu. Prema jednim izvorima ubijen je na Banjici, prema drugima preko Beča otpremljen je u Theresienstadt, gdje je stradao. – Sin Josip, inženjer i žid. aktivist (Rovinj, 19. XI. 1908 – Split, 28. II. 1974). Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu. Diplomirao je elektrostrojarstvo u Torinu 1931. te se zaposlio u tvornici cementa »Split« kao gl. pogonski inženjer. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima na Biokovu, a potom na Visu. God. 1947–52. bio je generalni direktor cementne industrije u Beogradu. Potom se vratio u Split, gdje je bio na različitim funkcijama u cementnoj industriji. Bio je aktivan član splitske ŽO. Surađivao je s Duškom Kečkemetom pri pisanju knjige Židovi u povijesti Splita, a i sam se bavio publicističkim radom (Pomorski zbornik, 1964). – Kći Tina, slikarica (Split, 1907 – Jajinci, Srbija, 1943). Slikarstvo je učila privatno u Splitu, zatim šest mjeseci u Italiji i Njemačkoj. Slikala je pejzaže splitske okolice i mrtvu prirodu u realističkom stilu. Svojom prvom i jedinom izložbom u novootvorenom salonu u palači Geremia 18. IV. 1931. pokazala je veliki talent. Na izložbi, pod pokroviteljstvom gradonačelnika Jakše Račića, bili su nazočni ban Ivo Tartaglia sa suprugom, arheolog Frane Bulić i mnogi drugi uglednici te je istaknut kulturni i umj. napredak Splita, te umj. razvoj slikarice. Izložila je 60 radova ulja, tempera, akvarela i crteža, među kojima se ističe njezin autoportret. Od djela u tehnici ulja prevladavali su pejzaži i mrtve prirode, a u ostalim tehnikama motiv Marjana, marjanskih i sustjepanskih čempresa i borova, poljudski samostan, jablan uz rječicu Jadro i uvala Lora. Te večeri prodano je 12 radova, od kojih jedan za Bansku galeriju, a ubrzo još njih desetak. Kritičar Ante Petravić u prikazu izložbe u Ženskom listu istaknuo je njezinu darovitost te je uputio na daljnju likovnu izobrazbu. Po dolasku nacista u Split, odvedena je zajedno s roditeljima iz Splita u Beograd te stradala u Jajincima.
IZV.: Podaci o ulazniku S. Morpurgo.
LIT.: Židovska smotra, 8(1914) 3/4. – Židov, 15(1931) 17. – Novo doba, 14(1931), 17. IV, 20. IV, 25. IV. – B. Radica: Novi Split. Monografija grada Splita od 1918. do 1930. godine. Split 1931. – Jevrejski glas, 8(1935) 29. – K. Prijatelj: Splitska slikarica Tina Morpurgo. Jevrejski pregled, 11(1960) 10/11. – D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – P. Požar: Znameniti i zaslužni Splićani te spomena vrijedne osobe u splitskoj povijesti (1700 godina). Split 2001. – Mi smo preživeli, 2. Beograd 2004. – Z. Jelaska-Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006. – Ž. Rogošić: Slavne žene Dalmacije. Nacional, 13(2007) 632.