MORPURGO, Luciano, spisatelj, nakladnik i fotograf (Split, 20. II. 1886 – Rim, 21. IX. 1971). Sin Giuseppea i Giustine (Nine) rođ. Gerstel iz Trsta. Djetinjstvo je proveo u Splitu. S tri je godine smješten u privatnu školu sestara Maršić, gdje se slijedila metoda Friedricha Fröbela. Poslije mu je privatne satove iz hebrejskoga i vjeroispovijesti davao učitelj Romanin. Godinu dana privatno je učio i hrvatski, koji će koristiti u javnom obrazovanju. Nakon prerane majčine smrti 1899. poslan je na školovanje u Veneciju, gdje je na Collegio Ravà maturirao 1903. Te se god. upisao na Scuola Superiore di Commercio venecijanskoga Sveučilišta Ca’ Foscari, gdje je 1907. stekao titulu doktora ekonomije. U tom su razdoblju nastale i njegove prve umjetničke fotografije. Nakon stečene diplome vratio se u Split kako bi se bavio poslovima oko obiteljske destilerije. Tršćanski mu je list Il Piccolo dao 1908. prvo priznanje za fotografiju restauratorskih radova na splitskoj katedrali. God. 1914. surađivao je s bečkom tvrtkom »Kilophot« za koju je po narudžbi snimao prizore iz juž. Tirola. U travnju 1915. stalno se nastanio u Rimu, gdje je 1925. osnovao izdavačku kuću potpisujući se kao Luciano Morpurgo Editore. Nakana mu je bila objavljivati putopise i djela iz umjetnosti. God. 1927. upoznao je uglednog akademika, Židova Roberta Almagià, profesora zemljopisa na Rimskom sveučilištu, s kojim je te godine krenuo u Palestinu, Transjordaniju i Egipat. Na tom je putovanju nastalo oko tisuću fotografija koje se čuvaju u Fondu Morpurgo pri Istituto Centrale per il Catalogo e la Documentazione kao i knjiga Palestina (Rim 1930). U talijanskoj enciklopediji Enciclopedia Treccani autor je fotografija Egipta i Palestine. God. 1930. objavljuje 6 svezaka (od planiranih 20) biblioteke »Italia negli scrittori italiani e stranieri«, koju je tekstom popratio ugledni pisac i znanstvenik Luigi Parpagliolo, a fotografijama osobno obogatio. Pokrenuo je i biblioteku »Biblioteca di Curiosità Italiche di Arte – Storia e Folclore«, u kojoj, uz znamenite autore tekstova, objavljuje svoje fotografije. Ljubav prema planinama navela ga je da za Club Alpino objavi 60 canti della montagna (s notama). God. 1940. boravio je 6 mjeseci u Splitu. Pošto su 1942. crnokošuljaši devastirali splitsku sinagogu, opisao je taj događaj detaljno u rukopisnom djelu Poesia della famiglia ebraica (Roma 1938; čuva se u Muzeju grada Splita), a dijelom i u ratnom dnevniku Caccia all’uomo! Vita sofferenze e beffe. Pagine di diario 1938–1944 (Rim 1946), u kojem opisuje stradanja Židova u Rimu pod Benitom Mussolinijem i logor Ferramonti u Calabriji. Bio je jedini tal. židovski autor i nakladnik, koji je 1941. dobio dozvolu fašističkoga Ministarstva narodne kulture da nastavi obje svoje djelatnosti pod uvjetom da se koristi pseudonimom te je nastavio objavljivati ranije cenzurirana izdanja pod imenom Luciano Spalatino, davši svojoj izdavačkoj kući naziv »Dalmatia«. Njegov autobiografski roman Quando ero fanciullo (Rim 1938), opisuje djetinjstvo u Splitu, za kojega je fašistički ministar za kulturu Giuseppe Bottai izjavio da je »Italija presiromašna literaturom za djecu da bi se mogla odreći takve knjige«.
LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – S. Glavaš: Antun Vrančić – portret šibenskog humanista od Alberta Fortisa do Riccarda Orestana. U: Hrvatsko-talijanski književni odnosi, 6. Zagreb 1997. – M. Lanzillotti: I Morpurgo di Spalato. U: Palestina 1927 nelle fotografie di Luciano Morpurgo. Roma 2002. – S. Glavaš: Tragom židovske djevojke iz Dalmacije u Panzinijevu pseudoromanu Viaggio con la giovane Ebrea. U: Hrvatsko-talijanski književni odnosi, 8. Zagreb 2002. – M. Čulić Dalbello: Uno spalatino dimenticato. Panorama, 9(2002), 15. XII. – S. Glavaš Chieppa: Život i djelo Luciana Morpurga (doktorska disertacija). Zagreb 2012.