MORPURGO, David (Elia), gospodarstvenik (Split, 1809 – Split, 1881). Najmlađi od desetero djece Giacoma Vita, koji je napisao povijest obitelji do 1869. Dnevnik je nastavio njegov brat Giuseppe, otac → Lucianov. Nakon što je D. kao devetogodišnjak ostao bez oca, o njemu se brinuo stric Abramo, koji mu je omogućio školovanje. Hebrejski i talijanski učio je kod privatnih učitelja, a potom u Izraelitskoj osnovnoj školi, otvorenoj 1817. Majka ga je poučavala svojemu materinjem jeziku – njemačkomu. God. 1823. stupio je u službu trgovca Abrama Elie Jesuruma Gentiloma, kod kojeg izučava zanat, a 1830. sa šurjakom Raffaelom Pensom otvara manufakturno poduzeće. God. 1836. u Goriziji je upoznao Annu rođ. Gentilli, s kojom je sklopio bračni ugovor te ih je 1837. vjenčao rabin Abramo Reggio. Imali su sinove → Vida (Vito), Josipa i Gentilea (? – ?Split, 1930). U svojoj kući u Splitu uz pomoć supruge započeo je manufakturnu proizvodnju svile. Bio je također proizvođač boja, bavio se oblaganjem namještaja, uvezivanjem knjiga te prodavao žito i vino. Imao je dućan tiskanoga papira, a 15 godina proizvodio je maces. Posljednjih godina života ulagao je u dionice i kupovao nekretnine. No, najveću mu je zaradu donio uzgoj dudova svilca i proizvodnja svile, koju je prodavao u Trstu i Beču i širio trgovinu na juž. Dalmaciju. God. 1864. sudjelovao je na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu s uzorcima svilenih niti, a Privredna ga je komora nagradila brončanom medaljom s diplomom. Bio je i učitelj talijanskoga i hebrejskoga jezika i vjerske povijesti u ŽO u Splitu. Iskušao se i kao slikar amater. – Sin Josip (Bepo), trgovac i žid. aktivist (Split, 1840 – Split, 1920). Od rane mladosti pomagao je ocu u trgovini »D. Morpurgo« za prodaju metražne robe, platna i zavjesa u Krešimirovoj ul. u Splitu, koja je bila jedna od najvažnijih te vrste u gradu. Zahvaljujući uspjelu poslovanju, izdašno je pomagao brata Vida u njegovim političkim i gospodarskim djelatnostima. Poštovao je šabat pa je trgovinu subotom otvarao tek nakon zalaska sunca te je držao otvorenom do kasnih noćnih sati. Bio je dugogodišnji predsj. ŽO u Splitu. – Josipov sin Eugen, trgovac i gospodarstvenik (Split, 1877 – logor Banjica, 14. X. 1943). Diplomirao je ekonomiju u Beču, a nakon očeve smrti nastavio je voditi obiteljsku trgovinu metražne robe »D. Morpurgo« u Splitu. Od 1925. imao je 16% dionica jugoslavenske tvornice alimentarnih konzervi »Itak« d. d., koje je imalo u vlasništvu više tvornica ribljih konzervi na Jadranu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, ostao je u Splitu, no nakon ulaska Nijemaca u grad bio je uhićen i deportiran s preostalim splitskim Židovima u logor Banjica, gdje je stradao.
LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – I. Mosettig: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva. Split 2001. – M. Lanzillotti: I Morpurgo di Spalato. U: Palestina 1927 nelle fotografie di Luciano Morpurgo. Roma 2002. – Z. Jelaska-Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006.