MORENO, Armand, poduzetnik i žid. aktivist (Beč, 21. VI. 1920). Školovao se u Beču. Pol. 1930-ih s obitelji se iselio u Jugoslaviju, gdje se priključio pokretu Hašomer Hacair te ubrzo postao madrih (učitelj) mlađemu naraštaju. Upućen je na poljoprivredno imanje Golenić kraj Slatine, gdje se organizirala hahšara (priprema mladih za život u kibucu u Palestini) i gdje ga je 250 članova izabralo za Sadran ha Avoda (voditelja rada). U rujnu 1940. SJVJOJ i ŽOZ pozivaju ga u Zagreb, gdje se pod rukovodstvom osnivateljice Omladinske alije (Jugendalija) Rehe Freier i Henriette Szolt pripremao prihvat mladih, koji su iz Trećeg Reicha ilegalno prešli jugoslav. granicu. Radio je s → J. Itaijem i Zehavom (Zlatom) Weiner na smještaju djece kod žid. obitelji. Prebacio je 25. III. 1941. skupinu od 70-ero djece iz Zagreba u Beograd, koja je 3. IV. stigla u Istanbul, a potom u Palestinu (Haifa). To je bio posljednji vlak iz Beograda za Istanbul. Za Travanjskoga rata bio je u Beogradu te je, kao i ostali žid. muškarci od 16. do 65. godine, bio upućen na prisilni rad iskopavanja žrtava njem. bombardiranja. Pobjegao je 13. VII. s prisilnog rada i prešao u ilegalu te se preko Zagreba prebacio u Split. Talijanske su ga vlasti internirale u Italiji, ali je na molbu djece o kojoj se već brinuo u Zagrebu i na zahtjev žid. organizacije DELASEM (Delegazione Assistenza Emigranti), oslobođen iz logora te se ponovo, s J. Itaijem i → J. Weiner, brinuo za djecu kao madrih. Nakon kapitulacije Italije, dolaskom Nijemaca u Nonantolu, uz pomoć vodstva samostana i građana Nonantole, skupina je prebačena u Švicarsku preko ilegalnog prelaza kraj Cernobbija. Bio je odvojen od djece te smješten u radni logor, odakle se 1944. ilegalno prebacio u Francusku. Uz pomoć pokreta otpora išao je ususret snagama koje su se iskrcavale u Normandiji te se brodom prebacio u Bari. U kolovozu 1944. priključio se partizanima kao borac u redovima 8. dalmatinskoga korpusa. Od 1945. radio je u Ministarstvu vanjskih poslova u Pravnom odsjeku na izručivanju ratnih zločinaca, a od 1947. bio je tajnik Diplomatske škole Ministarstva vanjskih poslova. God. 1949. postavljen je za šefa misije UNICEF. Nakon što je misija 1953. zatvorena bavio se turizmom. Bio je i predavač na Ekonomskom fakultetu u Splitu kolegija Ekonomski publicitet u turizmu. God. 1961–75. bio je inicijator i organizator više turističko-promidžbenih manifestacija i festivala, 1966. osnovao je Međunarodnu federaciju festivalskih organizacija (Fédération des Organizations des Festivals, FIDOF), a 1975. bio je osnivač splitskoga društva prevoditelja TEZEKAS. Umirovljen je 1975. u Splitu. Objavio je niz članaka s područja turizma u državi i inozemstvu te preveo mnogobrojne napise. God. 1984. preselio se u Los Angeles, SAD, gdje i dalje vodi FIDOF, koji ima članove u 72 države svijeta.
IZV.: Osobni podaci ulaznika.