MONTILJO, Mihael (Mihajlo, Mišo), pravnik i žid. aktivist (Sarajevo, 16. V. 1928 – Zagreb, 17. XII. 2006). Sin Isaka i Sare rođ. Papo. Rođen je u tradicionalnoj obitelji te se od rane mladosti uključio u aktivnosti žid. zajednice. Bio je član Hašomer Hacaira. Zajedno s obitelji bio je u ljeto 1941. zatočen u sabirni ustaški logor za Židove u Sarajevu, iz kojeg su uspjeli pobjeći u Dalmaciju. U srpnju 1943. bio je interniran u logor Kampor na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac u četi slatinskoga područja u Slavoniji. Nakon rata je maturirao, a 1957. diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Više od 30 godina radio je na konzularnim i protokolarnim poslovima u uredu Izvršnoga vijeća Sabora, odnosno Vlade Republike Hrvatske. Bavio se međunarodnim javnim pravom u svojstvu stručnoga savjetnika, pomoćnika predsjednika Republičkoga komiteta za odnose s inozemstvom SR Hrvatske i pomoćnika ministra za vanjske poslove Republike Hrvatske za izvaneuropske države (1990–92). Bio je predsj. Omladinske sekcije u ŽOZ, a 1954. je osnovao Zagrebački jevrejski hor (od 1959. Mješoviti pjevački zbor »Moša Pijade«, a od 1990. »Lira«) pod umjetničkim vodstvom Emila Cossetta. Punih 50 godina organizirao je turneje zbora po europskim državama, SAD i Kanadi te pet puta u Izrael. Upisan je u Zlatnu knjigu Keren Kajemeta u Izraelu za širenje žid. glazbe. Bio je u nekoliko mandata član Vijeća ŽOZ i član Izvršnoga odbora te potpredsjednik ŽOZ (1986–90), a 1994. osnivač i predsjednik Hrvatsko-izraelskoga društva. Organizirao je sedam hodočašća iz Hrvatske u Izrael te o. 200 književnih i glazbenih večeri i likovnih izložbi. Dobio je odličje »Marka Marulića« za doprinos u kulturi, odličje predsjednika RH na području međunarodne suradnje te njemačka, talijanska i francuska odličja. Jedan je od osnivača Židovske vjerske zajednice Bet Israel 2005. te njezin prvi potpredsjednik.
IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.