MONTILIJA, Rafael, javni djelatnik i žid. aktivist (Bijeljina, BiH, 2. IX. 1897 – Zagreb, 13. IV. 1982). Podrijetlom je iz religiozne obitelji. Završio je školovanje u rodnom mjestu, gdje je potom radio kao državni službenik, ali je nakon I. svj. rata kao član KPJ otpušten iz službe. Bio je bankarski činovnik u Bijeljini i tajnik tamošnje Hevre Kadiše, a potom voditelj Porezne uprave i potpredsjednik ŽO u Visokom. Prije 1941. službovao je i u Sarajevu, gdje je po uspostavi NDH ilegalno živio, a 1942. prebjegao u Mostar i Split. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima. U Zagrebu je nakon rata radio kao voditelj kućnoga ureda Vladimira Nazora, a po pjesnikovoj smrti djeluje kao financijski stručnjak u Saboru SRH. Bio je predsj. kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz« u pet uzastopnih mandata, brinuo se i za štićenike doma u Brezovici kraj Zagreba. U znak zahvalnosti štićenici doma upisali su ga u Zlatnu knjigu Keren Kajemeta. Imao je suprugu Sidu (?, 3. VIII. 1908 – Zagreb, 25. IV. 1998), koja je stanovala u Grškovićevoj ul. i bila bolničarka V. Nazora, koji joj je navodno posvetio i pjesmu.
IZV.: Podaci u ulazniku S. Pavić.
LIT.: Jevrejski pregled, 21(1982) 3/4. – Spomenica povodom 50-godišnjice Doma staraca Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije (Zaklade Lavoslava Švarca) u Zagrebu 1910–1960. Beograd–Zagreb 1960.