MOGAN, Julije, pravnik (Orahovica kraj Požege, 10. X. 1879 – logor Jasenovac, 17. XI. 1941). Nakon završene požeške gimnazije 1897, studirao je pravo u Beču i Zagrebu, gdje je 1903. doktorirao temeljem rigoroza. Pomorsko pravo specijalizirao je u Parizu. God. 1905–21. bio je odvjetnik u Rijeci, a 1916–42. privatni docent pomorskoga prava na Pravnome fakultetu u Zagrebu. Za boravka u Rijeci oženio se 1907. Maximilianom rođ. Sachs pl. Gričkom, kćeri odvjetnika → H. Sachsa, što mu je pribavilo značajna poslovna poznanstva. U međuratnom razdoblju imao jedan od vodećih odvjetničkih ureda u Hatzovoj ul. u Zagrebu koji je zastupao, među ostalim, njemačka, austrijska i britanska poduzeća (šivaći strojevi »Singer«, The Central European Mines Ltd., Mežica; Allgemeine Truhand und Wirtschaftsprufung Gesselschaft, Deutsche Werke A. G. Kiel; Epple&Buxbaum Werke A. G. Wells, Fine Cotton Spinners & Doublers, J. M. Thompson & Co. Ltd., Beočinska fabrika cementa, »Croatia« d. d. za industriju drva, Merkur banka »Herzog, Fischer i drug« d. d.). Bavio se kodifikacijom pomorskoga prava te bio član komisije za izradu pomorskoga trgovačkog zakona, sudjelovao je u osnivanju Udruženja za pomorsko pravo Kraljevine SHS. Bio je član jugoslav. delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu (1919) te član Savjetodavnog odbora za pregovore s Italijom prilikom razgraničenja, zauzimao se za priključenje Rijeke Kraljevini SHS, te bio odbornik Advokatske komore u Zagrebu i sudac Stola sedmorice. Upisan je u Imenik odvjetnika u lipnju 1905. u Zagrebu, no iz njega brisan 30. VI. 1942, nakon što se pod prisilom odrekao odvjetništva jer mu je već 19. IV. 1941. odlukom Odvjetničke komore bio imenovan privremeni zamjenik. U prijavi imovine koju je 23. VI. 1941. ustaškim vlastima podnijela njegova supruga Maximiliana navodi se da je kuću u Hatzovoj ul., koja je bila u njezinu vlasništvu, zaposjela njem. vojska, a da je u njoj ostao namještaj u devet soba, sva srebrnina te etnografska zbirka vrijedna 4 000 000 din., koja je podneskom od 13. VI. 1941. darovana Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH. Iz toga se pretpostavlja da su on i supruga iz kuće bili izbačeni prije lipnja 1941. Dozvolom Ustaškog redarstva od 10. VII. 1941. njemu i supruzi odobreno je nenošenje žid. znaka (do 31. VII) te stanovanje u Solovljevoj ul. Od srpnja 1941, a moguće već i prije, bio je u Zakladnoj bolnici na Sv. Duhu (danas KB »Sveti Duh«), što je vidljivo iz vlastoručno potpisane prijave imovine od 26. VII. 1941. Okolnosti njegova uhićenja i deportacije u logor Jasenovac nisu poznate. Supruga i kći Renée ud. Reichsmann puštene su iz logora Loborgrad uoči Božića 1941, nakon toga su izbjegle u Italiju i potom u SAD. Njegovo djelo o pomorskim ugovorima bio je prvi udžbenik pomorskoga prava studentima. Na Kongresu pravnika Kraljevine Jugoslavije u listopadu 1932. održao je izlaganje Hipoteka na pomorske brodove. Surađivao je u Odvjetniku i Finansijskom arhivu. – Sin Nikola, pravnik (Rijeka, 13. XI. 1911 – Santo Domingo, 7. XI. 1967). Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1936. te radio kao vježbenik u očevu odvjetničkom uredu u Hatzovoj ul. u Zagrebu. Iako je po uspostavi NDH deportiran u logor Jasenovac, preživio je II. svj. rat, odselio na Kubu, a potom u Dominikansku Republiku, gdje je 1964. stekao državljanstvo. S Mary, kćeri Emila Severa i Gize rođ. Kohn (Korvin), otac je Glorie. Supruga i kći emigrirale su u Švicarsku, potom u Španjolsku, gdje se Mary preudala i gdje danas žive Glorijine kćeri Eva i Alejandra.
DJELA: Naš trgovački zakon i željezničko pravo. Rijeka 1912. – Pomorski vozarski ugovor. Rijeka 1915.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27628, 28625. – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku N. Budak.
LIT.: Vijesti advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1929) – 15(1941). – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1991, 17. – Novi Omanut, 4(1996) 16. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.