MIRSKI, Lav (Fritz, Leo), dirigent (Zagreb, 21. VI. 1893 – Osijek, 29. IV. 1968). Studij violončela završio je 1913. na Konzervatoriju u Zagrebu kod Umberta Fabbrija. Nakon kraćega djelovanja na Wiener Konzertverein u Beču (1913–14), na Sušaku (1914) i u Zagrebu od 1917, s kraćim prekidima, do smrti je bio dirigent HNK u Osijeku (1924–41. i 1947–56. kao ravnatelj Opere, 1956–61. intendant). Time je započela glasovita »era Mirski«, obilježena raznolikim, živim repertoarom i predstavama na zavidnoj razini. God. 1924. osnovao je i Osječku filharmoniju, s kojom je izvodio djela klasična simfonijskoga repertoara i kompozicije domaćih autora, a povremeno s hrv. pjevačkim i glazb. društvom »Franjo Kuhač« (čiji je bio umjetnički voditelj) i velika oratorijska djela. Također je 1926–41. bio ravnatelj Muzičke škole u Osijeku. Odlikovan je Ordenom sv. Save IV. reda 1925. Po uspostavi NDH dobio je otkaz u glazb. školi, a u srpnju 1941. i kao ugovorni ravnatelj osječke Opere. U prijavi imovine kao najveću vrijednost naveo je violončelo vrijedno 10 000 din. II. svj. rat preživio je u Italiji i u Izraelu. U logoru Ferramonti di Tarsia u juž. Italiji vodio je zbor, a nakon oslobođenja Italije ravnao je simfonijskim koncertima u Bariju. God. 1944. preuzeo je dužnost direktora Opere i simfonijskoga orkestra u Tel Avivu, gdje je ostao do 1947. U tom je razdoblju djelovao i na radiostanici u Jeruzalemu te u glazb. djelatnosti sindikata Histadruta. Po povratku u Osijek 1947. nastavio je prekinuti rad na svim područjima, čime je započela druga »era Mirski«, koja je potrajala gotovo do njegove smrti. Težište mu je djelatnosti, uz vođenje Opere, bio koncertni život, s izvođenjem standardnih programa, ali i suvremenih djela, npr. izr. kompozitora Marca Lavryja. Značajan je njegov edukacijski oblik muziciranja, praksa »otvorenih pokusa«, na kojima je pred publikom predočivao rad s orkestrom i komentirao narav i stil izvođenih djela. Bavio se i kompozicijom te nastupao kao violončelist u komornim sastavima. Po njemu je trg u Osijeku dobio ime. Bio je u braku s osječankom Ilkom rođ. Weingruber (?, 1892 – ?Vinkovci, 1942), s kojom je imao kćer Anicu. Supruga Ilka otpremljena je u svibnju 1942. u sabirni logor u Tenji, a u kolovozu 1942. otrovala se u transportu za Auschwitz. Kao lokacija njezine smrti navode se Vinkovci. – Kći Anica, pijanistica (Zagreb, 7. I. 1920 – ?logor, 1942–1943). Zavičajnost je imala u Osijeku od 21. IX. 1938, a prije toga u Zagrebu. Uoči uspostave NDH diplomirala je na Akademiji glazbene i kazališne umjetnosti u Zagrebu. Za uspostave NDH bila je neudana, bez zaposlenja, na stanu u Tomašićevoj ul. u Zagrebu. S majkom je preuzela žid. znak, a potom stradala u nepoznatom logoru.
IZV.: DAO, Jugoslavensko-čehoslovačka liga Osijek, 1933–1939, 387, knj. 1, kut. 1. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ.
LIT.: D. Mucić: Život, umjetnički i stvaralački put Lava Mirskog. Kazalište, 22/25(1968). – Mirski, Lav. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Mirski, Lav. Hrvatska enciklopedija, 7. Zagreb 2005.