BELIN, Boris (Blühweiss), inženjer (Zagreb, 12. V. 1913 – Zagreb, 8. III. 1974). Sin → Alberta Blühweissa. Tijekom II. svj. rata promijenio je prezime u Belin. Nakon završena Tehničkoga fakulteta u Zagrebu 1937, radio je kao projektant u poduzeću »Noris«. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te ubrzo sa suprugom izbjegao u Italiju, gdje se 1943. priključio partizanima. Nakon II. svj. rata u Zagrebu je vodio obnovu električnih postrojenja u Tvornici aluminija Lozovac, djelovao kao planer za elektroindustriju u Saveznom ministarstvu industrije u Beogradu, vodio odjel za konstrukciju električnih aparata u tvornici »Rade Končar« u Zagrebu, a potom je bio upravitelj Zavoda za aparate Elektrotehničkog instituta »Rade Končar«. Od 1956. predavao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu te je ujedno bio profesor na Višoj tehničkoj školi »Rade Končar«. Za izvanrednoga profesora na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu bio je izabran 1973, a ujedno je bio savjetnik u Institutu »Rade Končar«. Surađivao je s međunarodnim stručnim udruženjima IEC i CIGRE. Uz značajan rad na konstrukciji visokonaponskih prekidača, objavio je niz radova o prenaponima zbog povratnog vala na dalekovodima i o malouljnim srednjonaponskim sklopkama. Njegova predavanja objavljena su posmrtno u monografiji Uvod u teoriju električnih sklopnih aparata (Zagreb 1978). Zaslužan je za prerastanje tvornice »Rade Končar« u suvremeno poduzeće. Za rad na području visokonaponskih prekidača dobio je 1968. nagradu »Nikola Tesla«.
IZV.: KŽZ.