MILO, Zeev (Müller, Vladimir), inženjer (Zagreb, 1925). Sin Aleksandra i Aranke (Anke) rođ. Pajtaš. Pohađao je žid. osnovnu školu i realnu gimnaziju u Zagrebu. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzeo žid. znak. U rujnu 1942. s obitelji je prebjegao u Hrvatsko primorje, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima radeći u pozadini na radio opremi. Poslije rata maturirao je i studirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. U ljeto 1949. s obitelji se iselio u Izrael, gdje je promijenio ime i prezime, diplomirao na Visokoj tehničkoj školi (Tehnion) u Haifi, istodobno radio u trgovini radioaparatima. Služio je više godina u izr. vojsci te stekao čin pukovnika. Nakon otpusta iz vojske, radio je na vodećim mjestima u izraelskoj elektronskoj industriji. God. 1960. odlikovan je Nagradom za sigurnost Izraela. U djelu Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj opisao je doživljaje iz NDH. U Izraelu se oženio Zagrepčankom Sanjom-Tamar rođ. Radčenko (?, 7. IX. 1925) s kojom ima kćer Daliju i sina Danijela te četiri unuke. Živi u Tel Avivu. – Otac Aleksandar, službenik (Osijek, 1889 – Tel Aviv, 1973). Nakon završene gimnazije u Zagrebu, započeo je studij prava u Beču, koji nije završio jer započinje raditi u poduzeću »Deutsche Dampfschiffahrts Gesellschaft« (1912–20), potom se preselio u Zagreb, gdje je radio kao zastupnik mlina svojega tasta Adolfa Pajtaša iz Virovitice.
DJELA: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004 (njem. izdanje Im Satellitenstaat Kroatien. Eine Odyssee des Überlebens 1941–1945. Klagenfurt 2010).
IZV.: KŽZ. – Osobni podaci ulaznika.