MILER, Leo (Müller), industrijalac, filmski djelatnik i poduzetnik (Zagreb, 7. V. 1894 – logor Jasenovac, 8. XI. 1941). Sin → Adolfa Müllera i Fanny (Fanike) rođ. Mühlhofer, brat Alfreda Ivana Müllera. Sa suprugom Nadom rođ. Spitzer (Španić) (?, 11. IV. 1897 – Zagreb, 28. IX. 1975) otac je Marijana, → Rajka i → Branka. Zarobljen je kao austroug. časnik u I. svj. ratu na rus. bojišnici te potom bio sudionik Oktobarske revolucije. Po povratku u domovinu, u studenom 1918, bio je član Narodnoga vijeća Države SHS. Nakon očeve smrti 1932. naslijedio je ciglanu »A. Müller« u Kustošiji u Zagrebu, ciglanu je dokapitalizirao i 1935. promijenio joj ime u Ciglane Zagreb. U Frankopanskoj ul., gdje je posjedovao cijeli stambeni blok, osnovao je kemijski laboratorij sa stručnjacima, koje je slao na usavršavanje u eur. gradove. Podigao je i veliki voćni rasadnik na brijegu Kustošiji, koji je po njemu nazvan Milerov brijeg, gdje su se udomaćile rijetke i kvalitetne sorte voćaka, osobito krušaka i jabuka, a također i breskve te jagode za koje je sadnice iz Kalifornije donijela njegova supruga Nada. Od 1920. sudjelovao je u mnogim akcijama na kulturno-prosvjetnom uzdizanju radnika i dao znatna materijalna sredstva organizaciji Narodne pomoći. U svojim ciglanama osigurao je radnicima večernju školu, uzornu radničku kuhinju i radnički orkestar. Njegovim sredstvima sagrađena je crkva u Kustošiji. S bratom i ocem dao je, prema nacrtima arhitekta Srećka Florschütza, sagraditi kino »Balkan« (danas »Europa«) sa 1100 mjesta (otvoreno 8. IV. 1925) i trgovačko-stambeni blok između Marovske (danas Masarykove) i Samostanske (danas Varšavske) ul. u Zagrebu, u sklopu kojega se nalazila kino-dvorana. Kao glumac okušao se u prvim hrv. filmovima (npr. Grička vještica). God. 1938. promijenio je vlastito prezime u Miler i prešao na starokatoličku vjeru. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a njegova imovina bila je oduzeta i stavljena pod upravu Državnoga ravnateljstva za gospodarsku ponovu. Nakon što je bio osumnjičen da je pokušao napraviti sabotažu u vlastitom pogonu, 8. V. 1941. uhićen je i interniran u logor Kerestinec. Nakon bijega zatočenika 14. VII. prebačen je u Gospić, a zatim u jasenovački logor Bročice (Jasenovac I), gdje je stradao. Supruga i sinovi Marijan i Rajko preživjeli su rat u Londonu, a najmlađi Branko pod lažnim identitetom u Kosovskoj Mitrovici, gdje su Milerovi imali rudnik i gdje ga je do kraja rata čuvala guvernanta. Najstariji sin Marijan (Zagreb, 1928) iselio se 1949. u Izrael i postao meteorolog u Haifi. – Brat Alfred Ivan Müller (Miler), industrijalac (Zagreb, 1888 – logor Dachau, 1945). Završio Visoku tehničku školu u Beču. S bratom i ocem dao je sagraditi kino »Balkan« (danas »Europa«) i trgovačko-stambeni blok između Marovske i Samostanske ul. u Zagrebu. Nakon očeve smrti preuzeo je kinematograf i do kraja izgradio donjogradski blok između Masarykove i Varšavske ul. zajedno s Balkan prolazom (danas Miškecov prolaz). Završio je i kinooperatorski tečaj te se bavio unapređenjem kinorepertoara. God. 1938. prešao je na katoličanstvo, a 1939. prodao je kompleks u Varšavskoj i Masarykovoj ul. te se sa suprugom Klarom rođ. Hafner, sinom Alanom i kćeri Evelinom odselio na jug Francuske. U kolovozu 1944. deportiran je u logor Dachau, gdje je u siječnju 1945. stradao. Supruga je preživjela logor, a kći se uspjela sakriti i preživjeti kod prijatelja. Sin je sudjelovao u franc. Pokretu otpora. Neko je vrijeme bio zatočen u sabirnom logoru iz kojeg je pobjegao te se 1949. kao jedini član obitelji vratio u Zagreb. Radni vijek proveo je kao pravnik i prevoditelj, među ostalim u Privrednom vjesniku.
IZV.: HDA, ZUND, kut. 16. – Iskaz pokrštenih Židova u Hrvatskoj starokatoličkoj župi sv. Križa u Zagrebu, br. 120 i 121. – KŽZ. – Podaci o ulazniku S. Miler.
LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – M. Švab: Miler Leo (Müller). Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – M. Kolar-Dimitrijević: Židovi u gospodarstvu sjeverne Hrvatske od 1873. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.jutarnji.hr/millerovi-povijest-jedne-zagrebacke-obitelji/188361/, pristupljeno 19. VII. 2011.