MAUTNER, Eugen (Mihajlovski, Evgenije), publicist (Topol’čany, Slovačka, 1. VIII. 1891 – logor Jasenovac, ?1941). Sin Hermana i Hermine rođ. Schön, brat Grge te rođak → Maksa Mautnera. U Hrvatsku se s obitelji doselio 1892. iz Slovačke. Isprva je živio u Osijeku, potom u Zagrebu. Novinarsku karijeru započeo je 1913. u listu Agramer Tagblatt, a nastavio 1914. kao vanjski dopisnik iz Budimpešte za socijaldemokratsko zagrebačko glasilo Slobodna riječ. Za I. svj. rata bio je mobiliziran i upućen na ist. bojišnicu, gdje je pao u rus. zatočeništvo. U Odesi je pristupio dobrovoljačkim postrojbama Kraljevine Srbije te bio vodnik u bataljunu 15. pješadijskoga puka 2. divizije. Zajedno s ostalim dobrovoljcima sudjelovao je 1918. u proboju Solunskoga fronta. Nakon rata vratio se u Zagreb, gdje je 1919. dobio dozvolu za pokretanje novina Trgovinski list u vlasništvu svojega rođaka M. Mautnera, s kojim se često smjenjivao na položaju gl. urednika uspješno izbjegavajući tom taktikom moguće sudske tužbe i zabrane izlaženja novina od strane vlasti zbog provokativnih članaka o beogradskoj financijskoj i gospodarskoj politici. Uz to je nastavio pisati za Agramer Tagblatt (od 1922. Zagreber Tagblatt), čiji je glavni i odgovorni urednik bio 1923–24. Zatim je otišao u Beograd, gdje je nakon zabrane izlaska Trgovinskoga lista 1928, postao vlasnik i urednik novina Tribuna, svojevrsnoga nastavka zabranjenoga Trgovinskog lista. Nakon što su te novine propale krajem godine, 1929. je novinarsku karijeru nastavio kao urednik novina Belgrader Zeitung, u kojima se potpisivao kao Evgenije Mautner. Uz to je pisao za mnoge druge jugoslav. novine; najviše je objavljivao 1937–39. u beogradskom Privrednom pregledu, gdje je pod inicijalima E. M., pisao o političkim, gospodarskim i monetarnim temama. Uoči II. svj. rata pod pseudonimom E. Mihajlovski objavljivao je članke o unutrašnjem i vanjskopolitičkom stanju u zagrebačkim Novostima (1936–37), Privrednome pregledu (1938), Vremenu (1939), Radikalskome kalendaru (1939). Za uspostave NDH bio je »činovnik pressbiroa« i podstanar u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Premda je bio u mješovitom braku s Jelicom rođ. Lukaška, već 10. IV. 1941. ostao je bez posla, ubrzo je uhićen te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Brat Grga (Geza), poduzetnik (Osijek, 31. VIII. 1899 – Buenos Aires, ?). Isprva je živio u Osijeku, zatim u Zagrebu. God. 1925. obnovio je djelatnost bivše »Mautner banke« kao komisione banke, koja je već 1932. propala zbog sloma Prve hrvatske štedionice, s kojom je bila poslovno vezana. Tijekom 1930-ih zastupnik je u Zagrebu »Standard Elektrizitäts A. G.« iz Budimpešte, »Standard Electric Company« iz Beograda te vlasnik trgovine radioaparata i telefonskoga materijala na Trgu bana Josipa Jelačića. Po uspostavi NDH sa suprugom Cilly rođ. Fränkl i sinovima Mihajlom i Brankom preuzeo je žid. znak, prijavio imovinu i prešao na katoličanstvo. Obitelj je na nepoznat način izbjegla iz Zagreba u Buenos Aires.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Makso Mautner i osnivanje Zagrebačkog zbora 1909. godine. Novi Omanut, 7(1999) 32/33. – Ista: Mnogostruka djelatnost Maksa Mautnera u gospodarstvu Hrvatske od 1908. do 1941. godine. Acta historico-oeconomica, 26(1999) 25/26. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.