MATZ, Margita, glazb. pedagoginja i čembalistica (Osturňa, Slovačka, 24. I. 1906 – Zagreb, 20. V. 1998). Kći Leopolda Neustadta i Terezije rođ. Donner. Supruga pedagoga, violončelista i kompozitora Rudolfa Matza. Diplomirala je glasovir 1928. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Svetislava Stančića. Do 1931. bila je nastavnica glasovira u srednjoj školi Muzičke akademije, a potom do 1941. u Muzičkom studiju »Matz«. Od 1938. davala je koncerte kao čembalistica, prva u Hrvatskoj. Iako je na katoličanstvo prešla 1938, po uspostavi NDH upisana je u Kartoteku židovskoga znaka, ali se čini da ga nije preuzela. Kad je 1942. po nju došla ustaška policija da je odvede u logor, uspjela je kroz stražnji izlaz pobjeći učenici u susjedstvu. Poslije se Mladen Lorković zauzeo da je se ne dira. Kasnije upitana zašto su tako naivno čekali policiju, odgovorila je da nisu imali kamo otići, jer su Zagreb držali svojim domom. Od 1945. bila je profesorica u Gradskoj muzičkoj školi u Zagrebu, a 1950–71. u Muzičkoj školi »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu. Bavila se redigiranjem i prevođenjem djela za pouku u glasoviru. Ostavština supružnika čuva se u Muzeju grada Zagreba, a 2009. utemeljen je Fond »Rudolf i Margita Matz« za potporu mladim skladateljima, u koji se temeljem oporuke bračnoga para slijevaju prihodi od autorskih prava na njihova djela.
IZV.: KŽZ. – Podaci o ulaznici R. Lorković.
LIT.: Matz, Margita. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Matz, Margita. Hrvatska enciklopedija, 7. Zagreb 2005.