GRLIĆ, Eva, novinarka i publicistkinja (Budimpešta, 29. VII. 1920 – Zagreb, 31. VII. 2008). Kći Ješue Oskara (Osiasa) Izraela (Israela) i Katalin rođ. Klingenberg (nestala 1943). Rođena u braku sarajevskoga Sefarda i aškenaske Mađarice djetinjstvo je provela između Sarajeva i Budimpešte. U kući bake Sare (ubijena u logoru Stara Gradiška) na sarajevskim Bjelavama učila je ladino jezik i žid. običaje, a s majkom je govorila mađarski. Najranije djetinjstvo provela je u Splitu, gdje je otac 1922. otvorio trgovinu tekstilom, no zbog optužbe da je bio tajnik Bele Kuna, obitelj je već iduće godine bila prisiljena iseliti se u Sarajevo, gdje je otac radio kao trg. putnik. Pohađala je gimnaziju u Sarajevu, iz koje je isključena u VII. razredu (1936/37) bez prava polaganja privatnih ispita u Kraljevini Jugoslaviji, zbog primanja pisama iz Španjolske zahvaćene građanskim ratom. U Zagreb se s obitelji preselila 1938 (ugao Lopašićeve i Bauerove ul.), gdje je završila trg. tečaj i zaposlila se u uredu tekstilne tvornice »Karla Tietza« i »Regeneraciji sijalica«. Uključila se u SBOTIČ, a 1940. udala se za → Rudolfa Domanyja. Za II. svj. rata u njihovu stanu bila je ilegalna tiskara te je sudjelovala u tiskanju i raspačavanju letaka i ilegalnih listova, surađivala s Radom Končarom i → P. Pappom. Po uspostavi NDH uhićen je njezin otac i odveden u Kerestinec te nakon neuspjela pokušaja bijega smaknut na Dotrščini, a suprug Rudolf bio je strijeljan poč. rujna 1941. u Rakovu Potoku. S kćeri Vesnom Domany Hardy prešla je na katoličanstvo, dobivši dozvolu nadbiskupa Stepinca, no obitelj je morala preuzeti žid. znak. U ožujku 1942. s majkom se priključila partizanskomu pokretu, a kćer je ostavila na čuvanje prijateljici Ruži Fuchs rođ. Grgurević (proglašenoj Pravednicom među narodima), koja ju je čuvala do kraja rata. U NOVJ je bila urednica lista Udarnica (glasilo AFŽ za Slavoniju i Srijem, od 1943) i Crvena zvijezda. Nakon oslobođenja Beograda, ondje je radila u dječjoj štampi s Brankom Ćopićem. God. 1944–45. bila je suradnica i urednica Pionira, koji je izdavao CK SKOJ. Isključena je iz KPJ 1945. Od 1945. do 1949. radila je kao urednica privredne rubrike Naprijeda i Vjesnika te u Uredu za informacije Predsjedništva Vlade, objavljivala prozne radove u različitim dječjim i omladinskim listovima i časopisima. Bila je urednica bibliografskoga časopisa Naša knjiga. God. 1946. udala se za filozofa Danka Grlića, s kojim je imala sina → Rajka. Nakon njegova odvođenja na Goli otok, kratko je radila kao daktilograf u poduzeću »Voće–export«. Prvi put bila je uhićena 1949. i provela je tri mjeseca u zatvoru na Savskoj cesti pod optužbom da je njihov stan postao »azil za informbiroovce«. Potom je radila u tvornici »Karbon« i »Zagrastok«, a ponovno je uhićena 1950. te tri godine bila internirana na Goli otok i otok Grgur. Od 1955. bila je referentica u »Katranu«, gdje je izdavala tvornički bilten i surađivala u listu Kemijske industrijske zajednice, a 1957. upisala se na Ekonomski fakultet, koji nije završila. Nakon 1964. bila je urednica lista Kemijskoga kombinata Chromos-Katran-Kutrilin. Prevodila je s njemačkoga i mađ. jezika i objavljivala dječje priče u Modroj lasti.
DJELA: Sjećanja Zagreb 1997, 2001². – Putnik za Krakow. Zagreb 2002.
IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.
LIT.: Eva Grlić. Sjećanja. Salon, 1998, 9. – S. Ivandić: Svjedočanstvo koje plijeni. Novi list, 51(1997) 15979. – E. Zebić: Više od sjećanja. Vijenac, 6(1998) 106. – I. Lasić: Osvrtanje bez gnjeva. Slobodna Dalmacija, 55(1998) 16900. – Z. Zima: Balkanski Rašom. Novi list, 52(1998) 16067. – M. Jergović: Prljava priča o čistoj rasi. Feral Tribune, 8(2000) 785. – P. Požar: Grlić, Eva. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – L. Žigo: Doživljaji koji nemaju veze sa socijalizmom. Večernji list, 46(2002) 13952. – Predstavljena knjiga Eve Grlić »Putnik za Krakow«. Novi list, 56(2002) 17719. – A. Zlatar: Tko nasljeđuje žensko pismo? Zarez, 4(2002) 94. – (Nekrolozi): Novi list, 62(2008) 19698; Novinar, 62(2008) 8/9. – V. Domany Hardy, Ha-kol, 2008, 11.