LEITNER, Samuel, veletrgovac, posjednik i žid. aktivist (?, 1797 – Varaždin, 15. IV. 1872). Začetnik ugledne varaždinske žid. obitelji, koja je sred. XIX. st. bila među najbogatijima i najutjecajnijima u gradu. Sa suprugom Julijom otac je Alberta, Ignaca, Vjekoslava, Mihaela i Moritza. U popisu varaždinskih Židova iz 1826. navodi se kako s pet članova obitelji stanuje na području Tvrđe. God. 1830. utemeljio je veletrgovinu vinom »S. Leitner und Sohn«. Kao istaknuti dobrotvor od 1843. bio je član društva Varaždinska dobročinstva složnost. Prije donošenja zakona o pravu posjedovanja nekretnina, 1851. sagradio je veliku kuću na Sjevernom grabištu (danas Trg bana Jelačića) te posjedovao i druge nekretnine. U varaždinskoj ŽO obnašao je važne dužnosti, među ostalim kao njezin predsj. zaslužan je za izgradnju nove sinagoge 1861. Među građanima je uživao ugled »čestitog trgovca«, a zbog društvenoga djelovanja bio je odlikovan Križem za zasluge (Verdienstkreutz). Slikar Albert Moses izradio je 1854. njegov portret (danas u Gradskom muzeju u Varaždinu). Pokopan je na Židovskom groblju u Varaždinu. – Sin Albert, trgovac i glazbenik (Varaždin, 17. VII. 1823 – Varaždin Breg, 30. V. 1897). Započeo je raditi u očevoj veletrgovini vinom, koju je preuzeo nakon njegove smrti 1872. Trgovao je po cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji, a posebice u Češkoj. Glazb. izobrazbu stekao je u ranoj mladosti, svirao je nekoliko instrumenata, posebno čelo. Izvodio je djela komorne glazbe. Bio je član Glazbenoga društva u Varaždinu, a muzicirao je i u Glazbenom zavodu u Zagrebu. Na njegovu su posjedu na Varaždin Bregu, koji je sa suprugom Terezijom rođ. Mosinger kupio 1861. te ondje 1869–70. podigao ljetnikovac s pozornicom i glazb. dvoranom i uredio engl. park, nastupali mnogobrojni glazbenici, među ostalima i Vjekoslav Rosenberg-Ružić, a održavane su i amaterske kazališne predstave. Glazb. priredbe, poglavito u dobrotvorne svrhe, često je organizirao i u svojoj kući u Varaždinu. Više od 160 pisanih skladbi komorne glazbe iz njegove ostavštine supruga je nakon njegove smrti poklonila Društvu za poljepšanje Plitvičkih jezera. Imao je tri sina i četiri kćeri: časnika Luja (Julije) (?, 1850 – ?, 1875), gospodarstvenika Dragutina (Carl) (?, 1852 – ?, 1887), trgovca Gustava (?, 1855 – ?, 1929), Bertu, Olgu, Sofiju i pijanisticu Dragicu ud. Marković. Kćeri su se školovale u Dresdenu kod pijanista Friedricha Wiecka. Bavio se i politikom, od 1873. više je puta biran za gradskoga zastupnika te bio i član izaslanstva grada Varaždina na dočeku cara Franje Josipa I. u Rijeci 1875. Bio je član Odbora za gradnju nove sinagoge u Varaždinu. Pokopan je na Židovskom groblju u Varaždinu. – Sin Ignac, trgovac (Varaždin, 17. X. 1831 – Varaždin, 28. X. 1919). Bavio se trgovinom i vinogradarstvom te posjedovao vinograd na Varaždin Bregu. Na gradskim izborima 1887. izabran je u Gradsko zastupstvo, u kojem je bio zadužen za različite komunalne poslove. Pokopan je na Židovskom groblju u Varaždinu. – Sin Mihael, arhitekt (Varaždin, o. 1830 – ?). Započeo je raditi u očevoj trgovini vinom. Nakon završena studija arhitekture u Beču ostao je ondje djelovati kao službenik različitih austrijskih i njem. poduzeća te sudjelovao u gradnji tzv. južne željeznice i golemih željezničkih vijadukata i monumentalnih željezničkih građevina po Europi. – Sin Vjekoslav, veletrgovac i dobrotvor (Varaždin, 28. II. 1836 – Varaždin, 19. IV. 1906). S Emom rođ. Tuszkan otac je → Stjepana i Martina. God. 1853. u Varaždinu je s D. Pustom utemeljio veletrgovinu željeznom robom, a potom se osamostalio. Njegova je trgovina bila među najvećima na ovim prostorima te je poslovala, osim u Hrvatskoj i Slavoniji, u BiH, Crnoj Gori, juž. Ugarskoj, Štajerskoj i Srbiji. Bio je i gradski zastupnik (1880). U spomen na svojega preminuloga sina utemeljio je »Zakladu Martin Leitner« (s glavnicom od 550 forinti) za stipendiranje učenika glazb. škole, bez obzira na vjeru, a oporučno je ostavio zapise za isplatu novca mnogim gradskim društvima, od kojih pet židovskih, te 1000 kruna JAZU (danas HAZU) u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Židovskom groblju u Varaždinu, a nadgrobni spomenik, koji je izradio Robert Frangeš Mihanović (1908) preseljen je 1951. sa Židovskoga na Gradsko groblje, gdje se i danas nalazi.
LIT.: Predigten … von S. Lengsfelder. Gr. Kanizsa 1861. – Pučki prijatelj, 6(1872) 12. – Hrvatska straža, 3(1887) 37. – Varaždinski viestnik, 8(1897) 23, 40. – Zavičaj, 1(1906) 11. – Slobodni građanin 1(1919) 32. – Varaždinske novosti 12(1940–1941) 530. – B. Svoboda: Stare vinogradarske kurije i klijeti, 2. Zagreb 1967. – K. Filić: Glazbeni život Varaždina. Varaždin 1972. – V. Pavliček: Varaždinske gradske zaklade krajem 19. i početkom 20. st. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, 6/7(1994). – R. Horvat: Povijest grada Varaždina. Varaždin 1993. – M. Lončarić: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – Ista: Leitner. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.